Odluka Vlade Srbije da velika javna preduzeća promene pravnu formu, odnosno transformišu se u akcionarska ili društva sa ograničenom odgovornošću izaziva različite reakcije i zabrinutost u javnosti, često se čuju upozorenja da bi taj proces mogao da dovede do privatizacije, odnosno prodaje, otuđenja naših prirodnih i drugih bogatstava. Na dužem spisku tih preduzeća su, između ostalih, Srbijašume, Srbijavode, Putevi Srbije, Službeni glasnik, Skijališta Srbije, Nacionalni park Fruška gora, Nacionalni park Đerdap itd. O tome je u emisiji "Intervju" Glasa javnosti govorio i izneo svoja iskustva i stavove Momir Stojanović, general-major u penziji.
Kada javna preduzeća postanu akcionarska društva, vi ih stavljate u poziciju da neko može da ih kupi, da dođe do privatizacije, a verovatno ih neće kupiti niko iz Srbije, smatra naš sagovornik. Problem je, dodaje, u tome što mnoga javna preduzeća gazduju nacionalnim bogatstvima i nikako ne smeju da dođu u poziciju da ih sutradan neko kupi.
– Ovo je javna tajna, govorim o „Srbijašumama“, pošto mene mnogi šumari zovu iz raznih mesta i kažu: „Generale, sve živo posekoše!“... Haos je u „Srbijašumama“. Neke procene govore da je u poslednjih 15 godina 40 odsto šumskog fonda posečeno, a ne postoji zanavljanje. Mnogi kriminogeni faktori, rukovodioci, su u tom javnom preduzeću. Ako izgubimo šume, narušavamo ekosistem, čist vazduh, čistu vodu... Ljudi koji mi se obraćaju upozoravaju da je počela rasprodaja, da isti ljudi trguju sa Srbijašumama i izvoze našu građu na Kosovo i u Republiku Srpsku, i to po bagatelnim cenama! Ja se u to ne razumem, ali ljudi, šumari, se žale i kažu „Nikada ovako nije bilo, sve živo isekoše!“ To je jako opasna stvar – kaže general Stojanović i ističe:
– Da li ćemo mi naše dugove prema Ujedinjenim Arapskim Emiratima ili prema Kini, koje ne možemo vratiti, kompenzovati sa, recimo, Nacionalnim parkom Tara, Đerdap, Kopaonik, sa nekim javnim preduzećem... Ja vidim tu realnu opasnost. Jer, mi smo, sigurno, kao društvo prezaduženi. Kamate su ogromne, samo kamate vraćamo, ekonomisti će bolje o tome reći, ali ja se bojim da će neko biti spreman da, radi opstanka na vlasti, zarad mira i stabilnosti, zbog nemogućnosti da se vrate dugovi... ustupi nacionalna bogatstva kao što su pijaća voda, plodna zemlja, rudnici, šumska gazdinstva... Ja ne vidim da je ijedna zemlja dala da se time gazduje privatno, ni Austrija, ni Nemačka, ni Kanada, niko. To predstavlja opštedruštveno bogatstvo.
Dodaje da nije video reakciju nijednog zvaničnika iz Vlade da opovrgne tvrdnje i upozorenja ljudi, stručnjaka iz raznih oblasti, a mnogo toga se objavljuje na društvenim mrežama, navodi se da je Međunarodni monetarni fond nama saopštio da to moramo uraditi.
– Voleo bih da čujem nekog, recimo iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, da kaže da sve to nije tačno. Ali, mene zabrinjava što nema reakcije ni od koga. Zašto niko neće da kaže šta je u pitanju, šta je razlog da se to radi sa javnim preduzećima. Znači, imamo informaciju koja je vrlo opasna, pogubno je ako se to desi, nemamo reakciju zvaničnih organa države, a to stvara prostor za ozbiljnu sumnju. Hajde, neka kažu da neće biti akcionarsko društvo, da neće biti privatizacije, pa ćemo ih držati za reč. Kolika će biti cena struje, vode, ogrevnog drveta, u kakav položaj će biti dovedeni građani, životna sredina, zdravlje ljudi... katastrofa. Zašto se niko ne oglašava? Zato što nas je ova vlast navikla na „APP“ – ako prođe, prođe, inače šalili smo se... – navodi general Stojanović.
Glas javnosti
(Mišljenja i stavovi u kategoriji Lični stav nisu nužno stavovi redakcije Glas javnosti)