Zabrana ulaska robe na Kosovo odrazila se na ekonomiju Republike Srbije, a njene promašene i delom korupcionaške investicije imale su negativan odraz na srpsko kosovsko stanovništvo. Sveukupna jalovost, beogradska i lokalna, dovela je do zabrinjavajućeg pokretanja iseljavanja srpskog stanovništva sa Kosova u prethodne tri godine. Opština Gračanica će uskoro postati većinski albanska sredina, a ista sudbina kuca na vrata još najmanje dvema opštinama sa srpskom većinom. Eksponencijalna albanizacija Kosovske Mitrovice je započela i njen ishod zavisi od budućih logaritama.
Kosovska diplomatija je agresivnija, dinamičnija, konstantnija i ono što je najvažnije, ima kvalitetnije ljude. Društvene nauke sa Kosova napravile su ozbiljan prodor na svetskom istorijsko-političko-sociološkom tržištu. Sa tendencijom rasta iz godine u godinu. Kosovo je formiralo Institut za istraživanje ratnih zločina, a čije rezultate bi trebalo osetiti u narednim godinama i decenijama. Republika Srbija nije, i pored postojanja inicijative predsednika države iz 2019. godine, donela Zakon o nestalim licima, a koji postoji na Kosovu. Saradnja Republike Srbije sa Kosovskim specijalizovanim većima u Hagu je godinama bila nekooperativna i dugo kasnila, a institucije Republike Srbije su nastupale bez unutrašnje koordinacije i sistematičnosti u radu kada su u pitanju žrtve ratnih i zločina protiv čovečnosti.
Republika Srbija nema nikakav uticaj na hapšenja i suđenja za ratne zločine na Kosovu osim što finansira advokate odbrane. Zaštita ljudi je, u godinama iza, postojala samo deklarativno dok je realna zaštita pružana isključivo kriminalcima iz srpskog miljea. Nevladin sektor na Kosovu je neuporedivo bolji i ispred nevladinog sektora u Republici Srbiji. I na lokalnom i na međunarodnom nivou. U jednom trenutku je nevladin sektor sa Severa Kosova postao snaga koja je bila potrebna srpskom stanovništvu kako bi popunio određene praznine. Čini se da je, usled nedostatka finansija, i taj nevladin sektor u blagom izumiranju.
Ukratko, ukupan rezultat ukazuje na kolaps. Politika Republike Srbije prema Kosovu je bez taktike i strategije. Defanzivna i ostavljena raznim institucijama sa zadatkom gašenja požara ili održavanja privida stvari status quo. Kao kohezivni faktor nedostaje nam Ministarstvo za Kosovo i Metohiju, a koje je, ne slučajno, ukinuto sa dolaskom Srpske napredne stranke na vlast 2012. godine.
Autor je istoričar
Glas javnosti/D01S
Stavovi izrečeni u rubrici Lični stav nisu nužno stavovi redakcije Glasa javnosti