Glas Javnosti

Aleksandar Vučić priprema teren za građanske sukobe?

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Dok su predsednici i vlade mnogih zemalja zaokupljeni iznalaženjem mogućnosti za postizanje mira na ukrajinskom ratištu i traženjem odgovora na promene u globalnim odnosima koje se odvijaju i nagoveštavaju nakon predsedničkih izbora u SAD, vlast u Srbiji podstiče tenzije u društvu, targetira unutrašnje neprijatelje i osniva “Pokret za narod i državu” koji će braniti nacionalne interese(?).

U uređenim državama (što Srbija, nažalost, nije), u kriznim okolnostima i odsudnim trenucima, institucije preduzimaju mere u pravcu objedinjavanja građana i podizanja kapaciteta radi sprečavanja nadolazeće opasnosti ili odbrane od spoljnjih neprijatelja (moguće, potpomognute domaćim izdajnicima). No, kod nas nije uobičajena situacija.

podršku stranih izdajnika(?), već četiri meseca, “terorišu” građane koji “žele da rade i uče”.

Za ozbiljnu društveno-političku krizu zaslužan je nedemokratski karakter režima.

Naime, Srbija je, voljom državnog rukovodstva, raspolućena, zaglavljena i suočena sa izazovima mnogo duže od četiri meseca. Situacija u državi i društvu pogoršava se iz godine u godinu, iz dana u dan i rezultira sve većim i dubljim društvenim raskolom u režiji funkcionera koji bi, po Ustavu (koji ignoriše), trebao da izražava državno jedinstvo i bude predsednik svih građana. Nakon dolaska neoradikala (SNS) na vlast, sa “recikliranim” kadrovima socijalista, demokrata, liberala i drugih “satelita”, počinje bezobzirna trgovina uticajem; zloupotreba službenih položaja; rasipničko gospodarenje resursima; ukorenjivanje kvazi patriotizma, ekstremnog i agresivnog nacionalizma; stvaranje atmosfere netolerancije neistomišljenika i drugih zala, ali i temeljno razaranje političke i socijalne zajednice Srbije.

Zbog autokratske tendencije aktuelnog režima, ne može se predvideti gde će zemlja biti sutra, a kamoli u narednih pet do deset, ili više, godina. Aleksandar Vućič je obesmislio demokratiju, uspostavivši sistem u kome su državne institucije paralisane, režimski mediji i nezavisni novinari pod pritiskom, opozicione stranke fragmentizovane i (većinski) diskreditovane, a građani podeljeni (mnogi i poniženi). U takvim okolnostima, uz toleranciju Zapada, podršku Istoka i “blagoslov” Srpske pravoslavne crkve, stvoren je povoljan ambijent za selektivnu primenu Ustava i zakona, sistemsku korupciju, organizovan kriminal, “reformu” bezbednosnih službi po meri sopstvenih potreba, zapostavljanje struke, targetiranje “unutrašnjih neprijatelja”, izostanak krivične odgovornosti i (u zamenu za Kosovo) očuvanje vlasti.


Sve izraženije napetosti između vlasti i njenih oponenata, kao i dela građana, kulminirale su nakon obrušavanja nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu, sa tragičnim posledicama. Nakon pokušaja državnih zvaničnika i institucija da “kontrolišu štetu”, postalo je očito da je vreme da se nešto preduzme, jer bezobzirno, nemoralno i osiono ophođenje nadležnih i političko nasilje prete da eskaliraju u otvorenu diktaturu.

Višegodišnje manipulacije propagandne mašinerije o uticaju hibridnih pretnji na nacionalnu bezbednost Srbije, sa početkom masovnih (mirnih) studentskih protesta, prihvaćenih od velikog broja građana, zamenile su, svakodnevne, “procene” rizika od nereda i nemira koji nagoveštavaju “obojenu revoluciju”. Očekivano, vladajući režim je mobilizaciju “boljševičkih plenumaša”, “stranih plaćenika”, “autonomaša” i ostalih kvislinga, potpomognutu “grupama za pritisak” i obaveštajnim službama zapadnih centara moći, okvalifikovala kao pokušaj nedemokratske smene vlasti i to u tenutku kada je Srbija “pritisnuta” (?) sa svih strana. Nisu izostale razne podmetačine, teorije zavera, optužbe i najave posledica koje su, usled pokušaja destabilizacije države, nastupile i koje mogu nastupiti. Naravno, prećutkuju se uzroci, sve masovnijeg, narodnog bunta.

Nakon brojnih pretnji prosvetarima i fizičkih napada na studente, a naročito 15. marta, na dan velikog protesta u Beogradu, došlo se do spoznaje da vlast više ne vodi (samo) psihološko-propagandni rat protiv “manjinskog” dela građana ove zemlje. Postalo je očigledno da je spremna na konflikt i represivne mere kako bi “vratila Srbiju poštenom narodu”. Podstrekač institucionalnog i vanistintucionalnog verbalnog, pravnog i fizičkog nasilja, koje treba da izazove osećaj straha, nesigurnosti, pasivnosti, pa i nemoći opozicione javnosti, je niko drugi do predsednik države i svih Srba(?) Aleksandar Vučić.

Čovek koji ima potpunu kontrolu nad, gotovo, svim aspektima javnog života, da bi oblikovao opažanje i ponašanje onih koji se suprotstavljaju neznanju, primitivizmu, manipulacijama, erodiranju demokratije, “prljavim poslovima” i bezakonju koristi raspoložive (uzurpirane) resurse i poluge moći, ali i nedozvoljena sredstva.

Frustrirani predsednik, ispunjen mržnjom prema slobodnomislećim građanima, očito se uživeo u ulogu “vrhovnog komandanta”. Kršeći Ustav i zakone, više ne komanduje samo Vojskom Srbije, već i policijskim i parapolicijskim formacijama. Nespreman za mirno okončanje krize, stvara napetost i traži povod za (formalno) proglašenje vanrednog stanja, premda je ono (neformalno) na privremeno zaposednutoj teritoriji dela glavnog grada – u Pionirskom parku, tik ispred njegovog sedišta. Pionirski park, koji čini celinu sa kulturno-istorijskim vrednostima celog okruženja, danima je bila zabranjena zona za građane, ali ne i okupljene “studente koji žele da uče” i maskirane lojaliste, spremne za provociranje i angažovanje pod zaštitom policije, tj. države.

Predstavnici vlasti su “predviđali” da će se 15. marta (na dan “D”) ispoljiti veliko nasilje učesnika protesta, da će “sve baciti na jednu kartu” i pokušati da “nešto urade”, čineći najteža krivična dela. “Vrhovni komandant” je kreirao atmosferu u kojoj su haos i nasilje “realna” opcija, kako bi opravdao mere i akcije kojima bi “odbranio” državu od onih koji je “ruše i uništavaju”. Izneverena su mu očekivanja – protest je protekao mirno, bez povoda da “država odsvira kraj”. Kraj su označili studenti koji zahtevaju, prvenstveno, da institucije postupaju u skladu sa propisanim nadležnostima. Povod je bio, ničim izazvan, incident kod Pionirskog parka koji je inicirao prvi ešelon “lojalista”, pod zaštitom organa za održavanje javnog reda i mira

Za ljude koji nisu skloni da priznaju poraz i ne žele da se povuku, razumni potezi su poniženje. Za njih mirno okončanje velikog skupa, kao i aktuelne krize, nije opcija. Usledilo je (za vreme petnaestominutne tišine) brutalno postupanje pripadnika policije nedozvoljenim sredstvom i izazivanje panike i ozleda među građanima. Iščekujemo vest o tome ko je naredbodavac.

I ovih dana se uveravamo da je autokratski režim pod sve većim pritiskom i da ispoljava nesposobnost da umiri “nepristojnu Srbiju”. S toga, ne čudi Vučićeva nervoza, jer
mu situacija izmiče kontroli, ali ispoljava spremnost na sve kako bi je povratio. Iritira, ne preza ni od čega. Poziva na kontrarevoluciju, preti tužiocima i policajcima koji ne budu
“štitili poredak”. Pokušaji disciplinovanja građana, koji se zalažu za promene, ukazuju da ga ne zanima demokratski legitimitet. Obzirom da se za sve pita i o svemu odlučuje, na
njemu je odgovornost što se Srbija nalazi u riziku od nasilnih sukoba njegovih podanika i boraca za institucionalno uređenje i povratak sistema vrednosti.

Petar Radojčić, general-potpukovnik u penziji
Glas javnosti/N07S

Stavovi izneseni u kateroriji Lični stav nisu nužno stavovi redakcije Glasa javnosti

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR