- Svakim danom mi je sve gore i sve se manje nadam da ću videti svoju majku. Zbrkana su mi osećanja. Četiri godine ništa ne znam o njoj, niti sam dobio bilo kakvu informaciju. Uvek mi je na pameti, ovako je na početku svoje ispovesti za list Alo kaže Bojan.
- Nadao sam se nekom tragu, nečemu... Bilo čemu! Međutim, vreme ide i ničega nema i ništa nisam saznao. Iz policije su mi rekli da ih više ne zovem jer znaju za slučaj, nije prestalo da se traga ali da će mi javiti ako dobiju neku informaciju. Ni u naselju niko ništa ne zna. Jednom mi je jedna osoba rekla „da tamo neko nešto zna“, ali ja ne znam o čemu se radi, niti mogu da se oslonim na to - kaže Bojan, i dodaje da mu je majka svakog dana na pameti i da gleda da se uposli što više da ne bi razmišljao o tome.
Neutešni sin se podsetio i kobnog dana kad mu je majka nestala.
- Tog dana smo pakovali kofere da idemo u Beograd, kod tetke u goste. Tada smo u kući živeli baka, deka, majka i ja. Kad smo se spakovali, ja sam otišao kod frizerke da se ošišam, a majka je uzela 150 dinara i moj telefon da skokne do šnajderke po stvari. Ispred kapije je srela poznanicu koja radi u apoteci i kratko su popričale. Ta žena je nastavila dalje, a moja majka nije stigla kod šnajderke - kaže sin.
Za sada nema nikakvih informacija o nestanku nesrećne žene.
(Glas javnosti)