Tolnai je rođen je u Kanjiži 1940. godine. Bio je pesnik, prozaista, dramski pisac, esejista, urednik, književni prevodilac, navodi Srpski PEN centar.
Gimnaziju je pohađao u Senti. Studirao je filozofiju na univerzitetima u Novom Sadu i Zagrebu. Od 1969. bio je glavni urednik časopisa za kulturu „Új Szimposion”, a od 1992. godine časopisa „Ex Szimposion”. Uslovno je osuđen 1972. godine kao odgovorni urednik zbog objavljivanja tekstova koji su inkrimisani kao neprijateljska propaganda. Tolnai je bio poslednji predsednik Saveza književnika Jugoslavije 1990. godine. Bio je urednik literarnih emisija i likovni kritičar u redakciji programa Radio Novog Sada na mađarskom jeziku do penzionisanja, 1994. godine.
Oto Tolnai je najplodniji i najsvestraniji stvaralac u književnosti vojvođanskih Mađara. Okušao se u skoro svim književnim formama, od pesme do eseja, od priče do novele, od eksperimentalnog romana do drame, od književnosti za decu do likovnih kritika, eseja i monografija.
Njegova dela prevođena su na srpski, nemački, poljski, engleski, holandski, slovački, francuski, italijanski jezik.
Dobitnik je svih najznačajnijih književnih nagrada u bivšoj Jugoslaviji – dva puta Hidove nagrade (1974, 1978), Sirmaijeve nagrade (1988), Nagrade „Todor Manojlović”(2007) i u Mađarskoj – nagrada „Atila Jožef” (1991), „Endre Adi” (1995), „Tibor Deri” (1995), „Milan Fist” (1997), „Šandor Vereš” (1999), „Mikloš Radnoti” (2000). Za člana Mađarske akademije književnosti i umetnosti izabran je 1998. godine. Najveće mađarsko državno priznanje Košutovu nagradu dobio je 2007. godine.
Oto Tolnai je bio višedecenijski član Srpskog PEN centra.
Najvažnija Tolnaijeva dela su: „Konkavne pesme” (pesme, 1963), „Galebova grudnjača” (pesme, 1963), „Gerilske pesme” (1967), „Prebijena čipka” (pesme, 1969), „Kuća insekata” (roman, 1969), „Đavolja glava” (roman za decu i mlade, 1970), „Gogoljeva smrt” (priče, 1972), „Da budem karfiol” (pesme, 1973), „Slikar Imre Šafranj” (monografija, 1978), „Prašina sveta” (pesme, 1980), „Cvećarska broj 3” (roman, 1983), „Provincijski Orfej” (izabrane pesme, 1983), „Rokoko” (pesme, 1986), „Žderač korenja” (pesme, 1986), „Knjiga proza”) i mnoga druga. Odlazak Ota Tolnaija predstavlja veliki gubitak za savremenu mađarsku i srpsku književnost i kulturu.
Glas Javnosti/ P02S