Pregovori sindikata i poslodavaca o minimalnoj ceni rada počinju u petak, 21. avgusta, sindikat "Nezavisnost" traži da minimalac bude povećan za 37.000 dinara, ili na vrednost minimalne potrošačke korpe, što je povećanje od oko 25 odsto.
- Tražiti minimalac na ovom nivou nije nikakava socijalna neodgovornost. Mi smo spremni da dodatno napravimo taj napor i ovaj cilj odložimo eventualno za sledeću godinu, imajući u vidu trenutnu pandemiju koronavirusa i ekonomske recesije - rekao je predsednik sindikata "Nezavisnost" Zoran Stojiljković.
On je pojasnio da pandemija dodatno komplikuje situaciju, kao i da postoji realna opasnost od gubitka poslova u nekim sektorima, situaciju otežava i činjenica da Srbija nema još novu vladu, a postojeća ima ograničen tehnički kapacitet.
-Zakonski okvir je takav je da se do 15. septembra izvrši dogovor sindikata i poslodavaca. Ako ne dođe do dogovora, onda tu cenu određuje vlada. Ovog puta su ti pregovori, koji će praktično imati predpočetak u petak na sednici kolegijuma Socio-ekonomskog saveta dodatno otežani pandemijom, ekonomskom recesijom i mogućim gubitkom poslova u najugroženijim sektorima. Takođe, nemamo novu vladu, a može se desiti ni da je ne dobijemo do 15. septembra. Može se desiti da taj dogovor ne postignete, a da interventna uloga vlade izostane - ocenio je Stojiljković.
Koliki deo plate izdvajate za troškove stanovanja? Kada platite struju, komunalne usluge, telefon, internet, koliko vam novca ostaje da biste preživeli mesec?#PlataZaŽivot #Minimalac #MinimalnaZarada pic.twitter.com/wxUNqKbVVQ
— PolitikeEmancipacije (@cpemancipacije) August 13, 2020
On je istakao da je, imajući pomenuto u vidu, veća odgovornost na poslodavcima i sindikatima.
Dodao je da povećanje minimalca ne bi trebalo da utiče na povećanje plata u javnom i privatnom sektoru, jer to nije ista priča.
Naveo je da je dvaput odlagan zahtev da minimalna cena rada dostigne cenu potrošačke korpe, koja je "korpa za preživljavanje", jer, kako je ukazao, tu nema sredstava ni za kulturu ni za letovanje.
Naglasio je da svako treba da preuzme svoj deo odgovornosti, kao i da postoji širok manevarski prostor, koji finansijski treba da pokrije vlada, prevashodno relaksirajući poziciju poslodavaca, i to smanjivanjem fiskalnih nameta, naplaćivanjem PDV-a po realizaciji, a ne po plasmanu, kao i podizanjem neoporezivog dela zarada i njegovim postepenim izjednačavanjem sa minimalcem.
Ukazao je da su najviše opterećene najniže zarade i da je njihova donja pregovaračka granica da minimalac bude 34.000-35.000 dinara, kako se ne bi dalje "obezvređivao rad i da krizu ne plaćaju samo najsiromašniji".
(Glas javnosti/N1)