Ovo doba godine za većinu nas označava početak perioda velikih praznika i slavlja. Tokom ovih meseci pravimo velike planove, gledajući kako da obradujemo druge bogatom trpezom i poklonima, a zašto da ne, i da ugodimo sebi nekim putovanjem narednog leta po povoljnijoj ceni, nekim novim komadom nameštaja ili možda novijim automobilom. Međutim, život često ume da bude nepredvidiv. Šta ako se desi nešto što te planove može da nam pokvari - recimo, pukne nam cev u zidu od kupatila?
Svi znamo znamo da to podrazumeva hitno jurenje majstora, razbijanje jednog ili čak dva zida na kom su pločice, zamena cevi... A onda se pred nama nalazi izbor – da li sve to samo privremeno zakrpiti, za šta već unapred znamo da neće lepo izgledati, ili ovu izazovnu sirtuaciju pretvoriti u novu šansu i najzad renovirati kupatilo, koje je najčešće zrelo za adaptaciju već godinama, ali smo to uvek odlagali.
Istina, to će da nas košta. Ali, ionako bismo za “krpljenje” platili skoro četvrtinu cene novog kupatila, pa ima smisla iskoristiti priliku i uraditi celo.
U proseku, trenutno je za renoviranje kompletnog kupatila prosečne veličine – uključujući razbijanje pločica, iznošenje šuta, “ruke” vodoinstalatera, električara, keramičara, molera i eventualno zidara i plastičara, potrebno izdvojiti, u zavisnosti od veličine kupatila, ali i naših želja, odnosno izbora pločica, sanitarija, neophodnih materijala i druge opreme – između tri i šest hiljada evra, odnosno, od 250 do 600 evra po kvadratu. A ako hoćemo luksuz, i nešto više.
Kad se svi ovi troškovi saberu i stave na papir, postaje jasno da bismo, ako hoćemo novo kupatilo, morali da se odreknemo barem nekih od prazničnih planova sa početka priče. Ali, da li to zaista mora da bude tako, zar ne bi bilo zgodno kada bi postojala mogućnost da sve ove troškove nekako možemo da rasporedimo i otplatimo, recimo, u periodu od godinu dana?
Glas javnosti/B06S