Prošle nedelje završeno je testiranje i upis dece u prvi razred osnovne škole u Srbiji. Kako ocenjuje školski pedagog, predškolci koji će 1. septembra sesti u školske klupe nisu samostalni, koncentracija im je slaba, ne znaju da zavežu pertle, ne drže pravilno olovku, a mnogi od njih imaju problem s govorom zbog preterane upotrebe ekrana.
Budući đaci prvaci pokazali su skoro pa isti nivo znanja, kao i prethodna generacija.
Prema rečima školskog pedagoga Milana Nešića, i kod ove generacije uočena je prekomerna upotreba ekrana, zbog čega slabije pričaju, dosta njih posećuje logopeda, koncentracija im je slaba, a ne znaju pravilno da drže olovku, niti da vežu pertlu ili učkur na dukserici.
„Testiranje je osmišljeno tako da predstavlja proveru zrelosti deteta koje je na pragu upisa u prvi razred. Baš zbog toga teško da će dva testa biti potpuno ista jer ih psiholog usklađuje sa samim detetom i njegovim odgovorima na neka od pitanja koja mu postavi tokom razgovora. I tako smo i došli do toga kakvo je svako dete“, objašnjava pedagog.
Na testiranju je zapaženo da su među prvima na testiranje dolazila deca čiji su roditelji ambiciozniji.
„To su uglavnom i deca sa kojom se više radi, koja na testiranje dolaze spremna. Zanimljivo je da se pokazalo da su to najčešće deca roditelja koji imaju srednju školu, dok oni čije su mame i tate fakultetski obrazovani, dolaze kasnije i rezultati su im lošiji. Evidentno je takođe da su za školu spremniji i zreliji mališani koji su išli u državne vrtiće, jer rade za nijansu bolje od privatnih“.
Budući prvaci su, ističe on, dosta dobro informisani u globalnom smislu, ali nemaju specifične informacije.
„Recimo ne znaju da odgovore na pitanja šta rade stolar, krojač, moler, jer to nisu zanimanja iz njihovog vremena, ali znaju odmah da odgovore šta radi policajac ili koji je posao političara“.
Deca mnogo toga znaju, ali im fale pažnja i koncentracija, upozorava pedagog.
„Nisu mirni kada sede, non-stop se vrpolje, održavanje fokusa je na niskom nivou i to je jako loše, jer će u školi morati da budu pažljivi i skoncentrisani na časovima. Takođe grafomotorika im je prilično loša, ne znaju da drže olovku, pa iako mnoga ne umeju da pišu, trebalo je da uz crtanje i bojenje u vrtiću, kod kuće, već do škole nauče da pravilno drže olovku. Međutim, to nije slučaj.“, navodi pedagog.
Jedan od vodećih problema jeste i nepravilno izgovaranje glasova, zbog čega deca idu kod logopeda čak i kada napune deset-jedanaest godina.
„Problem sa artikulacijom glasova nastajje zbog prekomernog praćenja crtanih filmova. Sa njima ni roditelji, ni vaspitači ne rade na pravilnom izgovoru reči, a da bi to izveli sami, potrebno je da slušaju sagovornika i da mu odgovaraju, da su u interakciji jedni sa drugima, a ne sa ekranima. Zbog preteranog korišćenja digitalnih aparata, deci je pažnja dosta poljuljana, slaba im je koncentracija jer žive u svetu ometača, u smislu da im se sa svih strana pružaju novi i zanimljiviji sadržaji, da ne mogu da se fokusiraju samo na jednu temu“, objašnava on.
Nažalost, predškolci nisu preterano zainteresovani za recitacije, a ako i znaju neku pesmicu, ne znaju je u celosti.
„Kada kažemo detetu da nešto izrecituje, ono počne da peva neku popularnu pesmu sa televizije. Takođe, mali je broj dece kojima se čitaju bajke, jer one više nisu u modi. Sada se ekranizovano uspavljuju uz crtane filmove ili audio priče, a uz bajke dete razvija verbalnu sposobnost, maštu, analizu. Deca supotpuno nezainteresovana i da nauče da vežu pertlu il iučkur, pa ih to zaintrigira tek u trećem razredu, a to je, složićete se, kasno“, smatra pedagog.
Glas javnosti /U01S