Slavski kolač, uz žito, se na dan krsne slave nosi na osvećenje u crkvu gde se seče, međutim u neki krajevima Srbije postoji običaj da se u crkvu nosi samo slavsko žito, a slavski kolač se osvećuje u kući bez prisustva sveštenika.
Slavski kolač se seče u kući, a to se naziva "dizanjem slave"
To se radi tako što se svi prisutni okupe oko stola na kome su slavski kolač, žito, sveća i vino u čaši, muškarci poskidaju kape, i ustanu, objašnjeno je na sajtu Eparhije Austrijsko-švajcarske.
Domaćin se prekrsti, pomene Boga i svetitelja koga slavi, celiva slavsku sveću i upali je. Onda "dolibaša“ (gost koji stoji u prednjem čelu, obično stariji i otmeniji gost), prekrsti se, okadi ikonu, kolač, žito, sveću i domaćina, predaje mu kadionicu, koji okadi sve prisutne koji se kako koga kadi klanjaju i pobožno krste. Dolibaša, zatim, u dubokoj pobožnosti, i domaćinskoj ozbiljnosti, redom izgovara "dizanje slave“ uz molitvu:
"U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
– Oče naš, koji si na nebesima, da se sveti ime Tvoje, da dođe carstvo Tvoje, da bude volja Tvoja, i na zemlji kao što je na nebu; hleb naš nasušni daj nam danas, i oprosti nam dugove naše, kao što mi opraštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u iskušenje, no izbavi nas od zla.
– Sastali smo se, braćo i sestre, da se setimo tvrde slave časne i nebesne: Gospoda Boga, svete Živonačalne, Jednosušne i Nerazdelne Trojice: Oca i Sina i Svetoga Duha, Najvećeg Imena i slave koja može da pomože.
– Molimo se Svetoj Živonačalnoj Trojici: Ovo da kažemo za Blagog Hrista i Časnog Krsta: Blagog Hrista koga verujemo i Časnog Krsta kojim se krstimo, da se Časnim Krstom prekrstimo i Gospodu Histu zamolimo. Gospode Hriste i Časni Krste pomozite nama molimo se vama.
– Da se zamolimo i poklonimo Presvetoj Bogorodici, Hrišćanskoj zaštitnici; mi se molimo njoj, a ona sinu svom Isusu Hristu, za sve pravoslavne hrišćane širom celog sveta, a naročito za nas i, našeg domaćina.
– Kako rekosmo dobro rekosmo; ovo da kažemo za dva dana odabrana, Svete Petke i Svete Nedelje. Svete Petke Hristova Raspeća i Nedelje Hristova Vaskrsenja, koji nama često dolaze. Mi se njima molimo i poklanjamo. Sveta Petko i Sveta Nedeljo, pomozite nama i našem domaćinu.
– Ovo da kažemo za sviju lepih krsnih hrišćanskih imena koje pravoslavni hrišćani slave od istoka do zapada i od severa do juga. Ako ih ne možemo sve po redu pobrojiti, koji je mlađi koji stariji, možemo im se svima pomoliti i pokloniti: Gospode Hriste i sva lepa krsna hrišćanska imena, pomozite nama i našem domaćinu.
– Molismo se svima lepim krsnim hrišćanskim imenima i pomoće ako Bog da, ovo da rečemo za domaćina slave (ovde pomenuti slavu koja se toga dana slavi) koga naš domaćin slavi i služi svećom i liturđijom, njega sveti (opet reći ime slave) darovao svakim dobrim blagom i darom.
– Ovo da kažemo za tri Božija mira bez kojih se ne može: belice pšenice, vinove lozice i pčelice. Da nam rodi u polju belica pšenica, u brdu vinova lozica, da se rojči i parojči pčelica, muške i ženske glave koje o njima radile žive i zdrave bile.
– Kako rekosmo dobro, rekosmo. Ovo da kažemo za kolača i lomača, kolač lomiti Bogu se moliti i od Boga svako dobro dobiti“.
Ovu divnu narodnu molitvu, koja se izgovara prilikom rezanja slavskog kolača, u valjevskom kraju, zabeležio je prota Živko Todorović, sveštenik lelićski i valjevski. Na isti način može se lomiti kolač u celom našem narodu, tamo gde sveštenik nije u stanju da stigne, navedeno je na sajtu Eparhije Austrijsko-švajcarske.
Dok dolibaša izgovara ovu molitvu, prisutni gosti stoje i krste se zajedno sa dolibašom pri završetku svakog odeljka molitve. Kad se završi molitva domaćin uzima kolač, preseče ga unakrst (krstoobrazno) odozdo i onda sa jednim od gostiju, koji stoje uz dolibašu, obično to bude najstariji, najdraži gost ili prijatelj, srodnik ili komšija, lomi kolač na sledeći način:
"Dolibaša“ vinom prelije centar kolača. Domaćin i gost okreću kolač, onda srknu malo vina sa kolača, najpre domaćin a onda njegov gost, poljube se i kažu: "Hristos!“ Onda dolibaša prelije vinom centar kolača i dva pečata, levo i desno. Domaćin i gost okreću kolač, onda stanu, zatim gost, pa domaćin, srknu sa prelivena tri pečata i govore: "Hristos, posredje nas!“
Ponovo okreću kolač, a dolibaša prelije sad ponovo kolač, počev od centralnog pečata krstoobrazno sva četiri slova (pečata). Domaćin i gost srknu vino sa pečata, celivaju se i govore: „Hristos, posredje nas, na vekove amin, i dogodine u zdravlju i veselju.“ Gosti svi govore: amin, Bože daj. Onda lome kolač.
Kad se kolač izlomi, gost deo kolača iz leve ruke spušta na sto pored sveće i žita, a četvrtinu kolača iz desne ruke podiže visoko, blagosilja i predaje domaćici. U nekim krajevima, domaćica prinosi sito pokriveno belim peškirom ili salvetom u kojoj se nalazi dar za dolibašu i gosta koji je lomio kolač. Gost spušta četvrtinu kolača u sito i govori: Vlat k’o u dolibaše vrat. Domaćica dariva dolibašu i gosta, obično jabukom, nekim slatkišom, čarapama ili nekim drugim prikladnim poklonom.
Za to vreme gosti stoje, onda se poslužuju žitom koje je osvećeno u crkvi. U nekim krajevima gosti se služe i vinom. Vino se sipa u čašu, pa najpre domaćin, pošto se prekrsti, pomene Boga i svetitelja koga slavi, otpije jedan gutljaj. Onda se svi na isti način posluže po stareštvu, od najstarijih do najmlađih. Kad se deca služe, njima dolibaša dosipa vino u čašu "da porastu“. Za to vreme domaćica iseče kolač, donosi ga na trpezu i svi prvo uzimaju krišku hleba od kolača, i počinje slavski ručak. U toku slavskog ručka, u nekim krajevima, dolibaša i domaćin izmenjuju zdravice.
Da napomenemo, da posebno služenje sa vinom za slavu nije obavezno, jer su i kolač i žito preliveni vinom. Vino, inače, simvolizuje blagodat i silu Duha Svetoga koji sve osvećuje, a takođe simvoliše nevinu krv Hristovu koja je tekla iz njegovih rana na krstu.
Glas javnosti/R01S