Mitrovdan je jedna od većih slava, krsno ime nekih esnafa i dan održavanja zavetine u mnogim mestima. Za njega su vezana mnoga narodna verovanja i običaji, ali je legendaran po tome što su se hajduci na ovaj dan rastajali da bi negde prezimili zimu i ponovo se sastali na Đurđevdan sledeće godine (“Mitrovdanak, hajdučki rastanak; Đurđevdanak, hajdučki sastanak”).
Sveti Dimitrije se rodio u Solunu, izmoljen od Boga od roditelja koji nisu mogli da imaju dece. Otac mu je bio vojvoda i Dimitrije je, po njegovoj smrti, nasledio njegovo mesto.
Car Maksimijan je naredio Svetom Dimitriju da goni i istrebljuje hrišćane u Solunu, ali on ga nije poslušao, već je javno ispovedao hrišćanstvo. Car je došao u Solun i pozvao Dimitrija da ga ispita. Kada je sve priznao, car ga je bacio u tamnicu. Spreman na ono što sledi, izručio je svoje imanje poslušniku Lupu da da sirotinji i ode u tamnicu veseo. Tamo mu se javio anđeo i rekao: “Mir ti, stradalče Hristov, mužaj se i krepi se!” Posle nekoliko dana, vojnici koji su došli da ubiju Dimitrija, našli su ga pri molitvi i izboli kopljem. Njegovo telo su uzeli i u tajnosti sahranili hrišćani. Iz njega je poteklo celebno miro kojim su se izlečili mnogi bolesnici.
Nad moštima svetitelja je podignuta mala crkva. Kada se na tom mestu izlečio neki ilirski velmož Leontije, on je podigao mnogo veću crkvu. Kada je car Justinijan hteo da prenese mošti u Carigrad, iskočile su plamene iskre iz groba i čulo se: “Stanite i ne dirajte!” Tako su svete mošti ostale zauvek u Solunu.
Glas Javnosti/ T02S