Juče je završen sedmi dan studentske blokade RTS-a, uz podršku građana. Pitanje je zašto vlast ne posegne za rešenjem blokada, što je novi konkurs za REM, nego bira da uz pomoć rukovodstva te kuće od RTS-a pravi žrtvu, zarobljenih u getu, a od studenata naciste. Blokada traje dovoljno da RTS program bude redukovan, da nema jutarnjeg, da dnevnici postanu zbir izjava sa drugih televizija. Sami zaposleni nezvanično kažu da ne znaju ko od njih učestvuje u realizaciji programa. Ali su počeli da dobijaju raspored za odlazak na posao. Pa koga nije sramota, put Takovske ili Košutnjaka. Tamo ih čekaju studenti i građani i poručuju da se neće razići. Detaljno Đuro Svilar, reporter Dnevnika na TV Nova.
Prazničnog ponedeljka, sedam je dana otkako RTS praznuje, ne voljom rukovodstva, već zato što isto toliko dana studenti blokiraju zgrade u Takovskoj i na Košutnjaku, tražeći formiranje nezavisnog REM-a ili gašenje javnog servisa kakvog smo više decenija gledali. A gledajući sadržaj snimljenih vesti i Dnevnik 2 emitovan iz nepoznatog studija, jutro bez jutarnjeg programa, dokumentarce stare nekoliko godina i serije koje svi znamo napamet, sve smo bliže ispunjenju drugog studentskog zahteva. Ipak, zašto je toliko teško ispuniti prvi, kada bi to okončalo blokadu?
„Odavno je to imala da obezbedi po zakonu koji je sama donala po zakonu o elektronskim medijima, potom obaveza vlasti po reformskoj agendi koju je sama kreirala, kojima je potvrdila svoje obaveze prema procesu reformskih integracija i konačno što je vrhunac apsurda. Da je na vreme realizovan projekat konstituisanja REM-a, Srbija bi dobila nešto preko 20 miliona evra samo za to. Umesto svega toga vlast nam je priuštila jedan cirkus u kome je grubo kršila i rokove i proceduru i standarde utvrđene zakonom u nastojanju da zadrži kontrolu nad REM-om“, kaže Rodoljub Šabić, advokat i bivši kandidat za člana REM-a.
„Najlakša stvar koju vlast sad može da uradi, a to je da raspiše ponovo konkurs da bi se izabrao savet REM-a. Jako je bitno sad na koji način će se to odvijati jer posle ostavke po jednog kandidata za 7 mesta u savetu REM-a je sasvim jasno da to nije sprovođeno kako treba i skrenuta je pozornost javnosti. Mislim da bi pod ovim okolnostima morali da rade ispravnije sledeći put čitav proces“, kaže Slobodan Cvejić, narodni poslanik i bivši član REM-a.
A proces urušavanja nečega što sebe bar kroz krilaticu naziva, pravom da znamo sve, nije počeo juče. Otkako je vlasti koalicije SNS – SPS, kritika na njihov račun, skoro da se na javnom servisu nije mogla čuti. RTS je postao poligon na kom vlast ponižava novinare, na čelu sa Aleksandrom Vučićem, koji je uprkos rekordnoj zastupljenosti, izjavio da mu se RTS gadi. Ipak i takav kušan, novoformirana vlada od studenata ga brani svim silama.
„Pad RTS pod pritiskom blokadera imao bi smisao ‘državnog udara’, odnosno pada društvenog poretka. Drugi smisao odblokiranja rada RTS jesu temeljna ljudska prava, kao pravo na rad, pravo na informisanje i druga“, rekao je Boris Bratina, ministar informisanja i telekomunikacija.
Kako to da onaj koji se učlanio u Vučićev Pokret za narod i državu, prethodno paleći zastavu Evropske unije, sad kad je postao ministar informisanja, odjednom brine o evropskim vrednostima.
„Ministar zna ili bi bar morao da zna šta je državni udar. Po definiciji, državni udar je proitivustavno preuzimanje vlasti, koje za razliku od revolucije, gde iza promene vlasti stoje mase naroda, vrši neko iz vlasti. Dakle, ministar bi mogao da nam kaže ko to iz vlasti iz senke priprema taj njegov državni udar. Apsurdno je da ministar sa studentima polemiše na taj način, a zaboravlja i sopstvenu obavezu, da podstakne skupštinski odbor da konačno urade ono što su po zakonu morali da urade još u novembru prošle godine“, smatra Šabić.
Na prekjučerašnje zahteve zbora dela radnika koji podržavaju blokadu, rukovodstvo RTS-a ne odgovara. Ni uputstva, ni smernica šta i kako dalje. Zašto ćute, oni koji poznati po tome da nije srpski ćutati?
„Slobodno bavljenje poslom koji mi radimo je uslov bavljenja ovim poslom. Zašto neko dopušta da bude neslobodan u tom smislu, je ne znam. Da li su to lični razlozi, kakvi god, ali nemaju pravo na te lične razloge jer je ovo posao javni, od javnog značaja. I javni interes bi trebalo da bude broj jedan u razmišljanju svih onih koji trenutno uređuju informativni program i koji su donedavno uređivali informativni program“, kaže Marija Nenezić, novinarka i urednica RTS-a.
Sa četvrtog po redu zbora radnika RTS-a stižu i novi zahtevi. Između ostalog, da se pošalje javni poziv svim građanima da potpišu peticiju za okončanje trenutnog konkursa za izbor članova REM-a, te da se nađe formalno pravni način za raspisivanje novog i da saznamo ko trenutno uređuje Dnevnik, ali i ono najvažnije.
„Zašto se olako koriste teške reči, jer kad olako koristite tešku reč, onda posledica nije nimalo laka, kao što je to bilo poređenje studenata sa nacistima. Da saznamo ko je taj tekst napisao, zbog čega, da li imaju neke činjenice koje potvrđuju takvu tvrdnju. Nedopustivo je da javni servis kao najznačajnija institucija generiše takav govor“, kaže Nenezić.
Tvrdi Nenezić da većini zaposlenih u RTS-u, koji profesionalno rade svoj posao, nije prijatna situacija u kojoj su se našli kao kolateralna šteta odluka rukovodstva RTS-a i uredništva informativne redakcije koji zanemaruju realnost.
Glas Javnosti/ N07S