Tokom 2022. godine u Srbiji je evidentiran 15.331 požar na otvorenom prostoru. Najviše je gorelo nisko rastinje, ali u požarima su stradale i šume, livade, voćnjaci, žitarice i vinogradi. U vezi sa tim, tokom prošle godine podneto je 429 zahteva za pokretanje prekršajnog postupka, što je gotovo duplo više nego u 2021. godini, podaci su Ministarstva poljoprivrede.
Spaljivanje žetvenih ostataka na otvorenom je strogo zabranjeno zakonom i predviđene su visoke kazne - za fizička lica do 50.000 dinara, a za pravna lica predviđena do čak milion dinara.
Paljenje strnjike smatra se krivičnim delom izazivanja opšte opasnosti, a vlasniku poljoprivrednog gazdinstva se utvrđuje pasivan status na period od tri godine, usled čega u tom periodu gubi pravo na podsticajna sredstva u poljoprivredi i zakup poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini.
Bez obzira na sve navedeno, širom Srbije mogu se videti polja koja gora. Vlada je najavila pojačane kontrole paljenja strnike, a u akciji "Ne pali strnjiku" u subotu je do 16:30, za svega nekoliko sati, napisano čak 49 prijava!
Ministarka poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede Jelena Tanasković rekla je da je cilj pomenute akcije podizanje svesti poljoprivrednika o tome da nema razloga za paljenjem strnjike, te da postoje bolji i efikasniji načini.
- Pokušali smo, zajedno sa Ministarstvom zaštite sredine i Ministartsvom građevinarstva, da podižemo svest akcijom "Ne pali strnjiku" koju smo sprovodili pre ovog perioda kada ljudi počinju da je spaljuju. Ali kao da ništa nismo uradili. Čini se da svake godine ima više zapaljenih njiva nego ikada, a 2022. godine je bilo 15.000 požara na otvorenom. To je zabrinjavajuća cifra i moramo, kao država, nešto da uradimo po tom pitanju - navela je Tanasković u saopštenju koje je eKapija dobila od Ministarstva.
Dodala je da se neretko dešava da gore kuće i štale, a da sve krene od njive, a ima slučajeva i da bude povređena i osoba koja je zapalila vatru.
Brojne štetne posledice paljenja žetvenih ostataka
Iako se paljenje žetvenih ostataka smatra gotovo tradicionalnim, ono nanosi veliku štetu zemljištu. Visoke temperature uništavaju korisne mikroorganizme u zemljištu i na taj način trajno smanjuju njegovu plodnost. Smanjuje se sadržaj humusa, koji je teško nadoknaditi.
- Pri paljenju strnjišta nestane i do tri tone humusa po hektaru – ističu u Ministarstvu poljoprivrede.
Spaljivanjem se gubi organska materija u zemljištu i uništava potreban azot (na tonu slame oko 6 kg azota), te je potrebno pojačano đubrenje u narednoj godini. Takođe, učestalim spaljivanjem narušava se struktura zemljišta i ono postaje podložnije eroziji.
- Paljenje strnjike ugrožava zdravlje ljudi, biljni i životinjski svet, bezbednost imovine, zagađuje životnu sredinu. Emitovanje veće količine ugljen dioksida, koji je u najvećoj meri uzročnik efekta staklene bašte, doprinosi klimatskim promenama zbog kojih su sve češće ekstremne vremenske nepogode koje nepovoljno utiču na poljoprivrednu delatnost - naglašavaju nadležni.
Kako postupati sa žetvenim ostacima?
Biljni ostaci predstavljaju zaštitni sloj koji čuva zemljište od erozije i štiti od visokih temperatura i gubitka vlage. Umesto da ih pale, poljoprivrednici mogu da ih zbrinu na tri načina.
Ljuštenje strnjišta
Potrebno je što pre nakon žetve zaorati strnjište na dubinu od 10 do 15 cm, što zavisi od tipa i vlažnosti zemljišta i količine žetvenih ostataka. Preporučuje se da se, zajedno sa zaoravanjem, doda azot u količini od 20 do 50 kg/ha. Ova količina azota obezbeđuje bolje razlaganje biljnih ostataka.
Oranje strnjišta na punu dubinu
Iz Ministarstva savetuju da se što pre nakon žetve zaore strnjište na punu dubinu od 15 do 25 cm, što zavisi od tipa i vlažnosti zemljišta i količine žetvenih ostataka. Istovremeno sa oranjem neophodno je uneti mineralno đubrivo i stajnjak. Posle oranja brazdu treba zatvoriti upotrebom valjka, drljače ili setvospremača, da bi se zemljište izravnalo i time umanjio gubitak vlage.
Primenom nekog od vidova konzervacijske obrade biljni ostaci se zadržavaju na površini zemljišta ili neposredno ispod površine, što dovodi do povećanja biološke aktivnosti. Sistemi konzervacijske obrade obuhvataju: redukovanu obradu, zaštitnu obradu, parcijalnu obradu i direktnu setvu. Ovakvi vidovi obrade podrazumevaju: plitku obradu, obradu u jednom prohodu, obradu sa setvom, obradu i setvu sa ulaganjem đubriva, kao i obradu i setvu uz ulaganje sredstava za zaštitu i đubriva.
- Primenom ovih sistema obrade, više od 30% žetvenih ostataka zadržava se na zemljištu. Neobrađeni površinski sloj zemljišta manje je porozan nego kod obrađenih zemljišta, što doprinosi boljem vodnom i vazdušnom režimu, ima više organskog materijala pa je i povećana mikrobiološka aktivnost u zemljištu - poručuju iz Ministartsva.