Dodao je da je papa „zajedno sa našim počivšim patrijarhom Irinejom (koga je nazvao velikim patrijarhom) učinio gest bez presedana, formiranjem mešovite komisije Svetog arhijerejskog Sinoda SPC i Biskupske konferencije Hrvatske (2016), radi zajedničkog preispitivanja Stepinčeve ličnost i uloge u periodu pre, za vreme i posle Drugog svetskog rata, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo u hrvatskim klerikalnim krugovima“.
„Ni manje ni više nego sa pravoslavnim Srbima o blaženom Stepincu“, istakao je Tanasković.
Takođe, podsetio je, „premda je, naročito iz Prištine, u viša navrata bilo suprotnih najava, Sveta stolica nije priznala jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova, što je kapitalna činjenica od bilateralnog, ali i šireg međunarodnog i geopolitičkog značaja“.
„Valja se nadati da sa odlaskom ovog jedinstvenog pape, plemeniti principi nade i čovekoljubive vere neće zajedno sa njim napustiti Vatikanski grad. Kako bude da bude, sećaćemo se još, i te kako, papa Franje“, zaključio je Tanasković.
Glas Javnosti/ N07S