Posle ovakvog nesvakidašnjeg komplimenta, upućenog vašem umu, ostanete nekako zatečeni i u neverici, jer o svom umu, i o sebi uopšte, ne razmišljate tako. I baš je u takvoj neverici bila profesor Radmila Tonković, posle nesvakidašnjeg komplimenta koji joj je uputio vladika Joanikije. Istinski naučnici i neumorni radnici na njivi Gospodnjoj, kakva je prof. Radmila Tonković, koja decenijama neumorno ostavlja prekrasno zaorane brazde na njoj, nema vremena da misli o sebi i o svojoj nekoj veličini. Njen stvaralački duh i zanos ne ostavljaju joj vremena, a ni želje, da se bavi sobom, na način kako se to većina ljudi bavi. Jer ona, kao i malobrojni istinski stvaraoci, smatra da nije na ovom svetu zbog sebe,već zbog ljubavi prema Gospodu, ljubavi prema bližnjima i svom istrajnom srbskom rodu.
A takođe i zbog još neotkrivenih istina, koje s žudnjom čekaju, ispod teških naslaga našeg zaborava i nemara, da budu otkrivene i prezentovane celom svetu na način kakav to godinama radi upravo vanserijska Srpkinja profesorka Radmila Tonković.
Ova veličanstvena Srpkinja očarala je lepotom svog blistavog uma, svojim raskošnim duhom i čudesnom lepotom svoje treperave duše, koja sva kipti od ljubavi prema svom srpskom rodu, veličanstvenog vladiku Joanikija u Nikšiću, na promociji svoje božanstvene knjige – enciklopedije jedinstvene u svetu – „NEBESKE HEROINE SVETA“. I očarala je u toj „SRPSKOJ SPARTI“, kako je nazvala ovaj veličanstveni herojski grad, sem vladike Joanikija, i sve prisutne Nikšićane.
I s radošću je divnog vladiku darivala svojom čudesnom knjigom „NEBESKE HEROINE SVETA“.
Ova knjiga je u Rusiji, gde je prvo štampana na ruskom jeziku (pa posle u Srbiji na srpskom jeziku) postala obavezan udžbenik na vazduhoplovnim akademijama Ruske Federacije. A potom je nju očarao vladika Joanikije,koji je posle promocije njene knjige, održao liturgiju u hramu Ždrebaonik.
Bila je beskrajno ponosna ,kada joj se vladika Joanikije, na kraju liturgije, specijalno zahvalio sa oltara, pred svim vernicima, nazvavši je „NAJMUDRIJOM I NAJPAMETNIJOM ŽIVOM SRPKINjOM“. Veličina ovih njegovih reči, izgovorenih u hramu Ždrebaonik posle liturgije, zaista očarava i sve nas Radmiline prijatelje, ali nas ne zbunjuje kao neke. Mada Radmila, u svojoj prevelikoj skromnosti, teško prihvata komplimente nas, svojih, pravih višedecenijskih, prijatelja, uveravajući nas da joj mnoge reči hvale ukazujemo zbog naše velike ljubavi koju osećamo prema njoj.
Ona u suštini nije ni svesna svoje ogromne, veličanstvene, brazde, koju je zaorala na njivi Gospodnjoj. Možda je nesvakidašnje tanano i istovremeno veličanstveno priznanje, dobijeno od vladike Joanikija, natera da i nama, svojim prijateljima, poveruje kada joj kažemo da je najobrazovanija Srpkinja 21.veka. To su joj rekli i mnogi prisutni na njenim predivnim promocijama, kojih je bilo ukupno 65 u celom svetu.
Posebnu čast, posle vladike Joanikija, ukazale su joj i Nišlije, u Domu vojske u Nišu, kao i naša ruska braća iz Ruskog humanitarnog centra u Nišu, i prekrasni učenici osnovne škole „Bubanjski heroji“, koji su u njenu čast pevali srpske i ruske pesme , pozvavši je da sa njima otpeva „POMOSKOVSKE VEČERI“.
Dirljiva je izuzetno bila i promocija njene knjige u Požarevcu, u organizaciji Srpsko- ruske partije – Vukovi, kao i u Mladenovcu, u svečanoj sali „ELSI INGLIS“, koju smo održali u predvečerje dolaska ove belosvetske pošasti zvane „KORONA“.
Pošasti pod čijim plaštom, pomućenog uma onih koji sebe smatraju gospodarima života i smrti u junačkoj Crnoj Gori, je i došlo do hapšenja divnog valadike Jonakija i sveštenika. I nezapamćenog maltretiranja naše SRBSKE braće pravoslavne u Crnoj Gori i vladike Joanikija, pre tog nemilog događaja, za koje smo mi u Srbiji strepeli svih ovih dana od početka obeležavanja slave Svetog Vasilija Ostroškog. I molili se Svetom Vasiliju da ih izbavi iz kandži nerazuma, koji već godinama živi nastanjen u nekim razorenim umovima u Crnoj Gori. Našoj sreći nije bilo kraja, kada smo dočekali pre dve noći puštanje na slobodu DUHOVNOG GOROSTASA, vladike JOANIKIJA. GOROSTASA, kakvog svet još ne vide u novijoj svojoj istoriji, JUNAČNOG SRCA I UMA, koji je celom svetu na delu pokazao davno zaboravljene „PRIMERE ČOJSTVA I JUNAŠTVA“ Marka Miljanova, kojima je izazvao umiljenje duše svih nas Srba .
I utoliko je i radost profesorke Radmile Tonković veća, pri saznanju da je najveće priznanje u svom životu dobila od ovakvog DUHOVNIKA – LjUDINE koja nema premca po veličini svog JUNAČNOG SRCA I UMA, kao ni po RASKOŠNOJ LEPOTI svoje POBOŽNOSTI.
NA MNOGAJA LjETA, VOLjENI NAŠ VLADIKO!
Priredila, Zorica Peleš, publicista