Pitanje koje sebi postavljaju: zašto im se to dešava kada u ovim, najboljim godinama imaju dovoljno poslovnog iskustva, kada su deca već odrasla i ne moraju na bolovanje zbog neodlaska dece u školu ili vrtić, kada ne predstavlja problem ni duže ostajanje na poslu, već, naprotiv, mogu potpuno da se posvete onome što rade?
U Srbiji je 124 hiljade nezaposlenih žena starosti između 45 i 65 godina. To su podaci Nacionalne službe za zapošljavanje od 31. avgusta ove godine. Obrazovna struktura tih žena je nepovoljna: blizu 40 odsto njih je sa osnovnom školom ili bez obrazovanja, svega 6 odsto ima završen fakultet, ostale su sa srednjoškolskim obrazovanjem. Njihova iskustva govore da je veoma teško pronaći posao u tim godinama.
- Ko će mene u ovim godinama da zaposli? Kad imate preko 50 godina, teško to ide. Konkurisala sam cele prošle godine, ali je sve to bilo neadekvatno, privatnici sa zahtevima koji su nemoguća misija, nešto što se ne može izdržati – kaže Gordana Stamenov.
Snežana Nikolić je sa 56 godina ostala bez posla.
- Vrlo traumatično i teško iskustvo. Nisam se obeshrabrila i tražila sam načine kako da dođem do posla. Najpre uobičajeno: pratila sam oglase, javljala se. Zahvaljujući mojoj impozantnoj biografiji i radnom iskustvu, pozivana sam na konkurse i testiranja, ali bih ubrzo dobijala odgovor da je primljen neko drugi i mlađi – priča Snežana.
U Nacionalnoj službi za zapošljavanje kažu da su osobe starije od 50 godina, bez obzira na pol, svrstane u kategoriju koja se teže zapošljava. Prema njima su usmereni razni programi zapošljavanja, koji obuhvataju i edukaciju za aktivno traženje posla i različite vrste obuke.
- Postoji i set mera gde poslodavci koji zapošljavaju teže zapošljiva lica, među kojima se nalaze i stariji od 45 – 50 godina, osobe sa invaliditetom, i neke druge kategorije, dobijaju direktno sredstva, subvencije od Nacionalne službe za zapošljavanje, čija visina zavisi od razvijenosti jedinica lokalne samouprave. Ta sredstva su bespovratna, ukoliko lice kod poslodavca provede 12 meseci – kaže Srđan Andrijanić, pravno-kadrovski analitičar u Nacionalnoj službi za zapošljavanje.
Za one koje imaju preduzetnički duh i mogućnost za započinjanje samostalne delatnosti, na raspolaganju je obuka kod uspešnog preduzetnika. Od početka godine je oko 1.700 žena prošlo ovaj vid obuke, a više od 250 je uključeno u programe podsticanja zapošljavanja. Takođe, više od 250 žena starijih od 45 godina uključeno je u javne radove.
Što se tiče samozapošljavanja, navode u Nacionalnoj službi za zapošljavanje, odobrava se iznos od 250.000, odnosno 270.000 dinara ako su nezaposlene osobe sa invaliditetom. Taj iznos je bespovratan, ukoliko lice obavlja delatnost i redovno uplaćuje poreze i doprinose 12 meseci.
Logično je pitanje da li su ta sredstva dovoljna da bi se sa većom sigurnošću započeo neki posao dok, na primer, strane i moćne kompanije dobijaju od države po 5 hiljada do 10 hiljada evra, za jednog zaposlenog radnika.
- Svesni smo toga da za neke delatnosti ovaj iznos nije dovoljan. Ali, za određene delatnosti i za početak nekih poslova to je iznos koji može da bude veoma bitan i dovoljan. Verovatno da bi više sredstava doprinelo možda i većem broju lica da se odluče da započnu delatnost, ali za sada Nacionalna služba raspolaže ovim iznosima – objašnjava Andrijanić.
Gordana Stamenov se, upravo na poziv Nacionalne službe, opredelila za opciju samozapošljavanja, prekvalifikovala se, završila obuke i otvorila frizerski salon. S druge strane, neke od žena sa kojima smo razgovarali smatraju da im Nacionalna služba za zapošljavanje nije bila od velike pomoći, da prekvalifikacija nije najpogodnija opcija u tim godinama, kao ni započinjanje sopstvenog posla jer, kažu, nije svako za preduzetničke vode.
Snežana Nikolić je, nakon više bezuspešnih pokušaja prijavljivanja na konkurse, odlučila da ona bira i da, kao diplomirani ekonomista sa licencom internog revizora, samoinicijativno pošalje svoju biografiju firmama kojima nedostaju takvi stručnjaci.
-Već pri drugom apliciranju pozvali su me na razgovor i ponudili ugovor o radu. Sledio je novi šok: trebalo je iz Kragujevca preći u Beograd, iz svoje kuće u podstanarske vode. Ni to me nije obeshrabrilo i, uz podršku porodice, krenula sam u tu avanturu. Već šest godina radim u jednoj uspešnoj beogradskoj firmi gde su me odlično prihvatili – priča Snežana.
Takvo iskustvo podstaklo je našu sagovornicu da počne sa volontiranjem i radom sa nezaposlenim ženama, motivišući ih da spoznaju sebe, svoje želje i mogućnosti i preuzmu inicijativu.
- Ne razumem poslodavca koji prednost ne daje osobi koja ima životno i radno iskustvo, koja je disciplinovana i koja će na najbolji način taj izazov da dovede do kraja. S druge strane, podstičem žene da budu uporne, da dokažu da su često bolje i pouzdanije od mnogo mlađih koleginica – ističe Snežana.
Istrajnost, neodustajanje, preispitivanje drugih mogućnosti, svoje kreativnosti, veština, zanata ili hobija koji mogu prerasti u posao i hrabro krenuti napred, neki su od brojnih saveta naših sagovornika.
Da situacija nije beznadežna i da i za tu kategoriju nezaposlenih postoji tržište, svedoče i podaci Nacionalne službe za zapošljavanje da je od 1. januara do 31. avgusta ove godine zaposleno blizu 20.000 žena starijih od 45 godina.
Samo da ne bude - KO ČEKA, GUBI VREME!
(Glas javnost)