O tragediji koja je 16. januara zavila u crno njihovo domaćinstvo svedoči brat nastradalih Milenko. Kuća u kojoj su stanovali izgorela je do temelja, a meštani Orlovata zaprepašćeni su, kako kažu, nebrigom nadležnih službi.
- Probudila me je supruga Biljana oko pola tri ujutru i rekla: Milenko, ustaj, kuća u kojoj ti žive braća gori, plamen je do neba. Ja sam skočio, samo sam uzeo košulju i izašao napolje. Kada smo došli do kuće komšije su me držale da ne uđem da ne vidim stravičan prizor koji je bio unutra. Otrgao sam se s namerom da spasem braću... Kada sam došao do vrata video sam da sve gori, da sve puca i pršti na sve strane u plamenu...video sam da njihovih tela nema, a na podu kao da sam video dve kosti. Tada su došli vatrogasci, tri sata su gasili vatru. Za braću nije bilo pomoći, pokušali su da spasu da nešto od imovine ostane, kaže Milenko.
Iako u Orlovatu postoji Dobrovoljno vatrogasno društvo, Radonić tvrdi, da je ono zakazalo pa su vatru gasili vatrogasci iz Zrenjanina koji je udaljen 22,8 kilometara!
U selu Orlovat kaže da su osnovne službe ukinute pa meštani funkcionišu bez veterinarske stanice, pogrebnika, matičar radi jednom nedeljno, dimničarska ispostava je takođe ukinuta, dok se Dobrovoljno vatrogasno društvo oglušilo o poziv o izbijanju požara.
- Da su oni reagovali na vreme možda bi moja braća bila živa...Je li to politika kojom vlast želi da zadrži mlade na selu? - pita se Milenko.
Potresnu ispovest jedinog preživelog brata Radonića pogledajte u snimku ispod: