Poslednji tragove imetka gazda Tešića bageri su obrisali prošlog leta.
Dušanovac se početkom 20. veka razvijao zahvaljući i njegovoj ciglani. Kako hroničari starog Beograda pišu, posao sa ciglama je zamro, a iste peći je gazda Tešić iskoristio za grejanje vode.
Staro kupatilo posle Drugog svetskog rata postalo je stambeni blok. Trošne zgrade, posle restitucije, prodate su investitoru. Opustošene čekale su rušenje. I nove temelje. Posle najmanje pet godina, parcela se sprema za gradnju, ali reklo bi se da ne ide sve po planu.
Investitor je Maestro Residence. I izgleda da novi temelji neće skoro. Ova kompanija je dosad pet puta pokušala da dođe do lokacijskih uslova. Svaki put je odbijena zbog nepotpune dokumentacije. U toku je šesti pokušaj.
Čini se da od nedavno pred sobom imaju još jednu prepreku. Do skora im je bio oduzet poreski identifikacioni broj. I to odlukom Poreske uprave od 4. februara.
Najpre su zahtev za izdavanje lokacijskih uslova „za izgradnju jednostrano uzidanog ugaonog stambeno-poslovnog objekta“ podneli u septembru prošle godine. Odbijeni su zbog neispunjenosti formalnih uslova i zbog nedostataka u idejnom rešenju.
„Osnovni gabarit objekta ne sme da prelazi granice građenja koje su definisane planom. Na situacionom planu sa osnovom krova nisu prikazane građevinske linije povučenih etaža, kao i njihova maksimalna visina“, stoji u obrazloženju odluke Sekretarijata za urbanizam. „Nisu prikazane ni kote visine venca planiranog objekta, za svaki segment. Iz tog razloga ne može se vršiti provera ispunjenosti urbanističkih parametara koje se odnose na spratnost i visinu objekta“.
I zamerke i sugestije se nižu. Ne vide se granice građenja ka dvorištu. Ne dozvoljava se planiranje erkera ka ulici Gospodara Vučića. U grafičkim prikazima jasno razdvojiti lamele A i B. Prikazati obračun odnosa stanovanja i komercijalnih delatnosti. Prikazati način obračuna parking mesta. Površine pojedinih stanova su manje od minimalnih površina prema strukturi stana…
Investitor je u novembru ponovo zatražio izdavanje lokacijskih uslova. Odbijen je drugi put. Nije usklađen opis fazne gradnje. Povučeni sprat nije formiran u skladu sa planskim dokumentom. Iz napomena može se naslutiti i da ovo neće biti tako niska zgrada. Ugrubo, mogla bi imati devet, možda čak i deset etaža.
„Nije ispoštovana visina objekta prema Ustaničkoj ulici, uz napomenu da je maksimalna visina objekta 32 metra. Visina objekta se računa do gornje kote ograde povučenog sprata“, stoji u obrazloženju.
Maesto Residence je već u decembru ponovo podneo zahtev za izdavanje lokacijskih uslova. I ovog puta je zahtev odbijen. U grafičkoj dokumentaciji projekta arhitekture nije priložen crtež situacije sa osnovom krovnih ravni. I tako redom. Nije formirana topla veza u nivou podrumskih etaža, formirane su dve nezavisne podzemne celine.
I pred sam kraj godine, 30. decembra, Maestro ponovo podnosi zahtev. Sekretarijat ga je i ovog puta odbacio – zbog nedostatka u sadržini dostavljenog idejnog rešenja.
Investitor ne gubi nadu, a ni upornost. Sekretarijatu za urbanizam su 17. februara podneli još jedan zahtev. Tokom marta i ovaj zahtev je odbijen.
Između ostalog, nije predviđen poseban pristup za vatrogasno-spasilačku intervenciju svakoj etaži garaže preko vatrogasnog stepeništa ili vatrogasnog lifta. Investitor je ponovo podneo zahtev i to 20. marta. Postupak je u toku.
I dok se graditelj u Ustaničkoj, tačnije Gospodara Vučića, jer se zahtevi odnose pre svega na tu ulicu, bori za lokacijske uslove, neke obaveze je prenebegao. Poreska uprava mu je 4. februara oduzela poreski identifikacioni broj.
Kazna nije predugo trajala. PIB je vraćen 24. februara.
Poreznici na ovaj način najčešće sankcinišu neplaćanje javnih prihoda.
Praksa firmi u Srbiji pokazuje da je procedura povraćaja PIB-a takva, da je gotovo nemoguće proći je za manje od tri nedelje. Izgleda da je Maestro Residence uspeo problem u poslovanju da reši upravo u tom najkraćem roku.
Vlasnici firme Maestro Residence su Miomir Pojić 40 odsto, Marko Ćirković i Faruk Džandžanović po 30 odsto.
Faruk Džandžanović nije početnik u građevinskim poslovima. Vlasnik je firme Tango plus, a ona opet jedini vlasnik Dominvesta. Ova firma je zaslužna za gradnju desetospratnice na mestu nekadašnjeg Hotela Dom, prekoputa Ambasade Ruske Federeacije, na Vračaru.
Stambeni kompleks se zove Central plaza. Hotel Dom je prodat na javnoj licitaciji firmi Ramid, čije suvlasnice su u tom trenutku bile Ljiljana Božović, supruga kontroverznog biznismena sa Kosova Zvonka Veselinovića i Bojana Tomašević, supruga jednog od suvlasnika kladionice Mocart.
Džandžanović je vlasnik i firme Mercado Plaza. Direktor je Dominvest BGD, čiji je vlasnik firma General Servis iz Bosne i Hercegovine. Direktor je i firme Engros, a njen jedini vlasnik je Sanida Džandžanović.
Partner Miomir Pojić posluje u raznovrsnim, ne mnogo bliskim, poljima. Najpre, direktor je MP Production, koji se bavi poslom reklamnih agencija. Do početka ove godine bio je i jedini vlasnik firme.
Vlasnik je 50 odsto firme Smart Security, dok je ostatak u rukama predstavništva kiparske firme Sensum Limeted. Preduzeće se bavilo konsultantskim poslovima u oblasti informacionih tehnologija. Sa IT delatnosti, firma je prešla na – poljoprivredu. Sada je registrovana za gajenje ostalog drvenastog, žbunastog i jezgrastog voća.
Maestro Residence nije jedina firma u kojoj sarađuju Miomir Pojić i Marko Ćirković. Zajedno drže 2M Smart Properties.
Glas javnosti / FO1S