“Mnoge nesreće su nam se desile zbog virusne prokletinje. Od dragih poznatih i nepoznati ljudi koje smo izgubili, do našeg obrazovanja kome je Kovid 19, bio lakmus papir za sve ono što već dugo ne valja. Ipak, ova kriza je nekima došla kao dobar izgovor. Naš narod kaže „Nekom rat, nekom brat“, tako je i korona u Srbiji prepoznata kao fenomenalan način da se sve stavi pod tepih, da se ne rade neophodni poslovi već traži opravdanje zašto nisu završeni. Sve bi bilo gotovo, ali korona… Procvetali bismo i bili Švajcarska, Nemačka, najmanje - Švedska … ali korona, ah ta korona…” , ovako počinje autorski teskt “Koronizacija stvarnosti” Jasne Janković, predsednika Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije, dostavljen Glasu javnosti u kome ona predočava i najmanje tri razloga za ovakav naslov svog obraćanja javnosti:
“Reče pre neki dan i ostade živa, ministarka državne uprave i lokalne samouprave, Marija Obradović, da se primena Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru odlaže za 2022. godinu, zbog korone?!?
„O bože, oprosti im jer ne znaju šta rade“, ostade zabeleženo u Jevanđelju po Luki, a ova izjava ministarke biće zapamćena kao prava slika i prilika koliko o svom poslu (ne)zna! Slučajni posmatrač mogao bi pomisliti da se na poslovima oko uvođenja platnih razreda radi punom parom, da se sve samo malo odložilo, da smo spremni i voljni da nešto suštinski promenimo, a ne samo „piarišemo“… Upućeni će, iskusno, prokomentarisati: „Ahahaaa!“
Dakle, od oktobra 2018. godine, kada smo završili deo pregovora o platnim grupama i razredima, kada je Vlada RS izdala jasno saopštenje i obrazložila stav o zaradama u prosveti (za tri godine, 34 posto povećanja, jer toliko zaostajemo); od tog oktobra, kada smo mislili da je najbitnije da finansijske stavove usklade MMF, Svetska banka, srpska Vlada, sindikati… više o tome nije progovorena nijedna jedina reč! Izjave zvaničnika, poput pomenute ministarke i pre nje, ministra za te poslove, Branka Ružića, ne mogu da računam. Ozbiljni smo ljudi. Kraj 2018. godine je svima nama nedovoljno upućenima, pokazao da ima neka jača sila i od srpske Vlade i od MMF-a i od Svetske banke. Neviđena moć nepoznata ljudskom rodu, jednostavno kaže: „Neće da može!“ Ta bahata „Šoićev(sk)a“ rečenica nama se dešava od potpisivanja Sporazuma o rešavanju spornih pitanja, 2015. godine, kada smo poverovali da smo nerazumnu državu privoleli da konačno pravedno deli novac.
Tako uđosmo u 2021. Mrdnuli se nismo, još malo pa tri godine! Ni oko postulata se ne dogovorismo, ni Katalog zanimanja ne završismo, niti utvrdismo koji su kriterijumi za napredovanje kroz grupe i razrede… N I Š T A, ali eto nama spasiteljke korone, nju ćemo okriviti zbog nerada nadležnih, a u vezi sa platnim razredima! Krivac je nađen! To što već (najmanje) šestu godina kasnimo, koga briga? Vlast sigurno, ne! Izgleda da su svi ministri u svim Vladama u Srbiji odavno znali za korona virus, ali su (sa)znanja krili! To, valjda, da nas zaštite, naši dobročinitelji od nas samih. Ne bi bilo loše da se ministarka Obradović raspita kako su stvari tekle, jer ništa ne počinje, niti se sa njom završava.
Velika ili državna matura, druga je ozbiljna stvar u prosveti kojoj je pogodovala korona. Četiri godine je bivši ministar prosvete davao izjave o ovoj temi. Te ovako ćemo, te onako ćemo, te na kraju, nikako nećemo… Istina je da se u ovoj zemlji ni za šta ne pitaju ni sadašnji, a kamoli, bivši ministri prosvete, ali bi za pare neko ipak trebalo da se pita.
Elem, o velikoj maturi govorka se od 2003. Dok su zemlje iz bivše Jugoslavije ili što bi rekli danas, Regiona, uvodile ovaj ispit, popravljale, usklađivale da bi ga dovele do optimalnog, kakav je u Sloveniji, mi smo kukali nad svojom sudbinom. Dokazivali su (tadašnji) nadležni da nam je obrazovanje fantastično samo nam nastavnici ne valjaju. To je bilo vreme kada su besmisle školske obuke prodavali i držali oni koji ne znaju ništa o školi. Oni koji znaju, sve su se više povlačili. Za vreme ministrovanja Žarka Obradovića, uzeti su zajmovi, napravljen koncept i dogovoreno da polažemo 2011. godine. Zatim smo odustali, da još popravimo, izmenimo i tako smo dočekali Šarčevića, 2016. godine. On ponovo uze kredit i čvrsto obeća veliku maturu 2021. pa odloži (opet čvrsto) za 2022. Sadašnji ministar je pomeri unedogled. Znate zašto? Pa da, zbog korone!!!
Treba otvoreno reći, fakulteti nikada nisu prihvatili držanu maturu umesto prijemnog ispita, drugim rečima, koncept koji fakultetima izbija novac iz džepa, sva je prilika, nikada i neće biti prihvaćen. To je prva stvar koju ozbiljan ministar prosvete mora da reši, ali ne razume, neće da se zamera, ne može, ne ume, niko ga ne sluša. Mi nismo sazreli kao društvo, sistem, vlast, da položimo ispit zrelosti. Kako ćemo imati ozbiljnu veliku maturu, a onda ići na smešne privatne fakultete (čast izuzecima), gde se zna koliko treba „iskeširati“, pa videti diplomu ili doktorat sa svojim imenom, a da se do visokoškolske ustanove ni ne prošeta!?
Mi imamo virus odlaganja svega i svačega. I to nema veze sa koronom.
Drugim rečima, Ružić je dobio (pre)vruć „velikomaturski“ krompir i verovatno je morao da ga uzme. Sigurno je da on neće biti ministar zadužen za obrazovanje u narednoj Vladi. Pitate me da li sam vidovita? Ne, jednostavnije je nego što se čini na prvi pogled. Ružić je već sad odložio državnu maturu jer 2022. i nadalje, neće brinuti za srpsku prosvetu. Da ima bilo kakve ambicije, zakazao bi ozbiljno ispitivanje modela. Taj koji se prihvati posla, takođe neće morati mnogo da se sekira, jer korona je kriva za sve… Mi smo stvarno hteli, ali prvo ćemo uzeti kredit, pa ćemo videti… Stav Unije SPRS je jasan i davnašnji, bez velike mature nema sagledavanja stanja u obrazovanju. Iz navedenih postupaka vidimo da je svima sve već jasno, dok upućeni gorko komentarišu: „Ahahaaa”.
Pod tačkom tri je narodna poslovica: „Ne lipši magarče do zelene trave“, koja je sada dobila novu dimenziju i glasi: „Ne lipši magarče do oporavka društva i ekonomije od korona virusa“. Sve u svemu, magarac „lipše“, a Kovid 19 postaje zlatni standard za sve što nismo uradili.
Ipak jednoga dana zabrane okupljanja neće biti. Toga dana, mora se reći: "Dosta!” I početi sve ispočetka”, poentira Jasna Janković, predsednik Unije SPRS, u autorskom tekstu dostavljenom Glasu javnosti.
(Glas javnosti)