U jednom od svojih intervjua ona je govorila i o genocidu nad Srbima u Drugom svetskom ratu i o tome kako su ideološke zabrane oblikovale priču o stradanju Srba.
- Na studijama u Londonu, tamo sam magistrirala, i profesor koji mi je bio mentor, mi je predložio, da će on izdejstvovati meni stipendiju, da ostanem dalje u Londonu i da uzmem za disertaciju genocid. On mi je rekao: "Vi morate da se vratite u zemlju da prikupite dokumentaciju, jer ste vi pored Jevreja bili najteža žrtva u Drugom svetskom ratu. Ja sam se vratila u zemlju, obratila sam se mom dekanu, on se zgranuo kad sam ja to pomenula. Kaže: "Jesi li svesna šta činiš? To je direktan atak na bratsvo i jedinstvo. To ne dolazi u obzir".
Kada sam napisala prva skripta, ja sam pomenula i genocid. To je onda bila zabranjena, odbačena knjiga, i rečeno mi je da to u udžbenik ne može ući, da je to politička tema koja pripada prošlosti, i da moramo gledati u budućnost. Taj genocid je nas pritiskao na s Srbe, i možda bio jedan od razloga krize, koja se povremeno u političkim vrhovima javljala Jugoslaviji. Da smo mi iskreno posle rata otvorili problem, sasvim bi drugačije bilo. Vi niste smeli to ni da pomenete, u tome je stvar, znate. Osnovni razlog je sasvim jasno, bio ideološki, rekla je u jednom intervjuu Smilja Avramov.
Ovo otvara pitanje koliko je ignorisanje istorijskih trauma uticalo na raspad Jugoslavije, jer je ono ostavilo duboke međunacionalne frustracije.
Glas javnosti