Sem čudnih objašnjena u vezi sa promenom klime o njihovoj kupovini se gotovo ništa ne znama, od toga koliko je novca građana Beograda potrošeno na njihovu kupovinu i transport, do načina na koji je nabavka sprovedena. Tek dočekali smo da JKP “Zelenilo-Beograd” Beograd pre nedelju dana je po prvi put na zelenoj površini srpske prestonice zasadi stabla palmi.
U pitanju je šest stabala vrste Trachycarpus fortunei – Visoka žumara, visokih po 3,5 marta, koje su stigle iz Španije.Dan nakon što su zasađena ova, za naše podneblje egzotična stable mediji su pitali Grad Beograd, JKP “Zelenilo-Beograd” i JKP “Tvrđava” koliko su stabla plaćana, koliko je koštao njihov transport i gde se nalaze podaci o njihovoj javnoj nabavci.
Iz Gradske uprave Grada Beograda i JKP “Tvrđava” stigli su odgovori u kojima je navedeno da je nabavku sprovelo JKP “Zelenilo-Beograd”. “Zelenilo” koje na svom sajtu vidljivo označava sve javne nabavke koje su u poslednje vreme sprovedene – o javnoj nabavci palmi nije ostavilo tragi.
Sa druge strane sadnicu ove vrste palme moguće je kupiti i u jednom od beogradskih rasadnika, a njihova cena nelinearno raste sa visinom stabla. Tako drvo Visoke žumare visine od oko 1,1 metar košta 5.800 dinara, dok ono koje je za metar više staje već 80.000. Stabala čija je visina slična sadnicama ispred paviljona “Cvijeta Zuzorić”, u rasadniku koštaju po 150.000 dinara za komade od 2,75 i 3 metra, dok oni od četiri do pet metara dosežu cenu i od 215.000 dinara. Da je zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić kojim slučajem odlučio da kupi palme iz domaćeg rasadnika, za šest stabala bi iz gradskog budžeta moralo da bude izdvojeno 1.290.000 dinara.
Osim toga, razlika između palmi iz rasadnika i “Vesićevih palmi” je i u tome što je jednima cena poznata a drugima nije, jer su sadnice u rasadnik stigle iz Italje, a na Kalemegdan iz Španije. Zbog čega je gradsko preduzeće odlučilo da nabavi drveće iz udaljenije zemlje i verovatno plati transport, ostaje nepoznanica.Izvesno je samo da se zamenik gradonačelnika Beograda, preko gradskih firmi, igra sa parama građana, bez polaganja računa, trošeći na nešto što možda, zbog zomskih neizvesnosti koje prate život u Beogradu, i neće dočekati proleće.
(Glas javnosti/Nova)