Samo nekoliko nedelja pošto je počela da radi kao menadžerka društvenih mreža u jednoj privatnoj firmi u Beogradu, Martina (pravo ime poznato redakciji) se neprijatno iznenadila kada je na ručku sa kolegama zapodenula razgovor o platama.
„Ispostavilo se da su muškarci za isti posao plaćeni između 600 i 800 evra, a žene od 300 do 500″, prisetila se Martina događaja iz 2019.
Podaci institucija i nevladinog sektora pokazuju da se platni jaz između žena i muškaraca u Srbiji kreće između 8,8 i 11 odsto, formalno je svrstavajući među zemlje sa najnižim razlikama u platama u Evropi.
Međutim, kada se zarade posmatraju prema stepenu obrazovanja ili zanimanjima, jaz u korist muškaraca je znatno veći, navodi se u poslednjoj dostupnoj analizi Republičkog zavoda za statistiku (RZS) iz 2018.
Zakon propisuje jednaku zaradu bez obzira na pol, ali slučajeve kršenja je veoma teško dokazati, rekla je poverenica za ravnopravnost Brankica Janković za BBC na srpskom.
„Za 12 godina, koliko postoji institucija Poverenika za ravnopravnost, imali smo samo dve pritužbe na nejednake zarade, a nijednu nismo mogli da izvedemo pred sud“, izjavila je 2022.
Platni jaz postoji u svim zemljama sveta i procena Svetskog ekonomskog foruma je da će za njegovo zatvaranje biti potrebno više od jednog veka ukoliko se nastavi dosadašnjim tempom, podsetila je Valentina Čolić Mihajlović iz AFA zajednice za ekonomsko osnaživanje žena.
„Istraživanja pokazuju da je ženski rad manje cenjen – kako žene ulaze u neku industriju, tako prosečna plata u njoj opada“, izjavila je za BBC na srpskom.
‘Zabranili su mi da pričam o plati sa kolegama’
Martina, koja je u trenutku razgovora imala 32 godine i živela u Čačku, kaže da je još na razgovoru za posao stekla „utisak da nešto ne štima“.
„Na razgovor sam došla na preporuku kolege sa fakulteta, koji je tamo već radio, rekao je da su uslovi dobri“, prisetila se.
Međutim, početna plata koju su joj ponudili na intervjuu bila je 300 evra.
„Objasnila sam da ne mogu da radim taj posao za tako malu platu i da ne želim da radim ispod 400 evra, pa sam toliko i dobila“, dodaje.
Morala je da potpiše ugovor o poverljivosti, a poslodavac je naglasio i da je „razgovor o plati sa kolegama kažnjiv otkazom“.
„Naravno, sa kolegama sam tu temu pokrenula prvom prilikom, jer mi je bilo sumnjivo“, rekla je Martina.
Tako je saznala da je početna plata koju poslodavac muškarcima nudi za ovu poziciju bila 500 evra, dok je ženama nuđeno 300 evra.
Snuždeno je dodala i da su se „muške kolege smejale“ kada su shvatile kolike su plate njihovih koleginica.
„Zaključak je bio da smo glupe što smo na to pristale, ali stvar je u tome da kriterijum uopšte nije bio isti, imali smo različite polazne tačke za pregovaranje“, dodala je.
Žene generalno imaju manje samopouzdanja nego muškarci i tendenciju da umanjuju vlastite sposobnosti, ukazala je Čolić Mihajlović. „Zato su spremnije da rade za nižu platu i ređe pregovaraju o njoj“, dodala je.
Martina je još neko vreme ostala na ovom poslu, paralelno tražeći novi, a u međuvremenu se razbolela. Kada se posle nekoliko nedelja bolovanja vratila u kancelariju , dočekao ju je sporazumni otkaz.
„Od kada sam imala to iskustvo, obavezno gledam da se što detaljnije raspitam o poslodavcu“, dodala je, koja je u trenutku razgovora bila na trudničkom bolovanju.
Koliki je platni jaz u Srbiji?
Kreće se između osam i 11 odsto, zavisno koga pitate.
Žene u Srbiji plaćene su 8,8 odsto manje nego muškarci, pokazuje poslednja dostupna analiza Republičkog zavoda za statistiku (RZS), objavljena 2018.
Podaci koje su u Srbiji prikupile nevladine organizacije daju nešto drugačiju sliku. Prema analizi Fondacije za razvoj ekonomske nauke (FREN) iz 2020, platni jaz formalno iznosi 11 odsto.
U oba slučaja, platni jaz u Srbiji niži je u odnosu na evropski prosek, koji, prema podacima Evropske komisije, iznosi 14,1 odsto.
To je samo formalna razlika, koja raste kada se u jednačinu uključe obrazovanje, vrsta posla i stope zaposlenosti muškaraca i žena.
„Čak i relativno pozitivnom zvaničnom statistikom, žena u Srbiji mora da radi u proseku 35 dana duže nego muškarac sa istim karakteristikama na tržištu rada, kako bi dostigla njegovu platu“, ukazala je poverenica Brankica Janković.
U zapadnim ekonomijama, zaposlene žene imaju lošije karakteristike na tržištu rada nego muškarci, piše u FREN publikaciji. To znači da su u proseku manje obrazovane, sa manje radnog iskustva i generalno se bave niže plaćenim zanimanjima.
Ali u Srbiji je obrnuto – žene u proseku imaju veće mogućnosti za rad u bolje plaćenim zanimanjima, ukazala je Janković.Uprkos tome plate su im i dalje niže, i češće su na evidenciji nezaposlenih nego muškarci.
Stopa zaposlenosti žena je 13 odsto manja nego stopa zaposlenosti muškaraca, iako su prosečno obrazovanije, pokazuje statistika RZS-a iz 2024.
Platni jaz je globalni problem, a ako se rešavanje nastavi ovim tempom, za to će biti potrebne još 132 godinе, pokazao je Izveštaj o globalnom rodnom jazu, koji je u julu 2022. objavio Svetski ekonomski forum.
Kako su ukazali, rast troškova života zbog svetske krize je dodatna prepreka, koja neproporcionalno više pogađa žene.
Zašto su žene i dalje manje plaćene nego muškarci?
Žene su najdiskriminisanija grupa na tržištu rada u Srbiji, kako zbog pola, tako i zbog bračnog statusa, pokazuje izveštaj Poverenika za ravnopravnost iz 2024. godine.
Takvu diskriminaciju je na svojoj koži pre nekoliko godina osetila i Nina Jovanović iz Beograda.
„Kao apsolventkinja farmacije, otišla sam na razgovor za praksu u jednu međunarodnu kompaniju, a tamo su me pitali da li sam udata“, ispričala je Nina za BBC na srpskom 2022. Pitanje joj tada čak nije ni zasmetalo, jer „nije imala svest“ da su takva pitanja neumesna na intervjuima za posao.
„Tek kasnije sam shvatila zašto je to problematično“, rekla je Nina koja je u trenutku razgovora imala 32 godine.
Mnoga druga istraživanja sugerišu da rodni stereotipi otežavaju ženama kako rad, tako i napredak u karijeri.
„To su tanani mehanizmi, koji dobro funkcionišu iako su su nevidljivi“, ukazala je poverenica Janković.
Podsetila je da ženama dodatni pritisak stvara i „nepravedna raspodela neplaćenog rada“, kao što su kućni poslovi i briga o deci.
Žene u Srbiji troše više od polovine vremena na neplaćene kućne poslove i taj rad vredi nešto više od 7,4 milijarde evra godišnje, što znači da im ostaje manje za plaćeni rad, obrazovanje i aktivnosti u slobodno vreme.
Nedostatak vremena odražava se i na poslovnu sferu, pa žene stiču manje poslovnih kontakata, istakla je Čolić Mihajlović.
Uz kućne poslove, kao razlog za takvo stanje navela je i usporavanja i pauze u karijeri zbog rađanja i nege dece.
Kako položaj žena može da se promeni?
U Srbiji je 2021. usvojen Zakon o rodnoj ravnopravnosti, u kojem se eksplicitno navodi da poslodavci ne smeju da daju različitu platu za istu vrednost.
To znači da muškarac i žena, koji rade isti posao i imaju isto obrazovanje, moraju da dobiju i jednake plate.
Međutim, pravljenje ovakve razlike bilo je zabranjeno davno pre donošenja ovog zakona, podsetila je Janković.
„Mnoge odredbe novog zakona su već bile sadržane u Zakonu o zabrani diskriminacije, po kojem mi postupamo više od decenije“, dodala je.
Janković je tada ocenila da je „prerano“ da se sagledaju promene nastale donošenjem Zakona o rodnoj ravnopravnosti.
Ukazala je i da Zakon o ravnopravnosti muškaraca i žena iz 2009. „nije značajno promenio položaj žene na tržištu rada“.
„Moguće rešenje bi bila veća transparentnost plata, ali to je veoma osetljivo pitanje za privatne kompanije“, dodala je poverenica.
Glas javnosti/B03S
2 min