Srpska pravoslavna crkva Vidovdan je, prema nekim podacima, 1892. prvi put unela kao praznik u svoje kalendare, a obeležava se u znak sećanja na Kneza Lazara i junake koji su poginuli u Kosovskom boju na Vidovdan 1389. godine.
Naziv je, prema jednoj verziji, potekao od Svetog Vida, mučenika sa Sicilije koji je još kao dečak stekao isceliteljsku moć, a po drugoj i verovatnijoj od boga Svetovida koji se smatra i vrhovnim božanstvom stare srpske vere.
U nekim krajevima Srbije i danas postoje verovanja i običaji koji se vezuju za Svetog Vida, ali je ipak u kolektivnoj svesti ovaj datum urezan kao sećanje na Kosovski boj.
U narodnim predanjima, Svetovid leči od očnih bolesti i omogućava slepima da progledaju, pa se Vidovdan smatra i praznikom koji “otvara oči”.
Postoje i različiti narodni običaji koji se vezuju za ovaj datum. Jedan od njih je da devojke uoči Vidovdana pod jastuk stave vidovu travu, parče hleba i malo soli, kako bi ubrzo otkrile budućeg mladoženju.
Na ovaj dan se ne igra i ne peva u znak poštovanja prema mrtvima.
Na Vidovdan se izbegava svaki rad. Sa druge strane, “valja se” da se jede zrelo voće.
Glas javnosti