Trojica svetih muškaraca, tri podviga, tri puta ka Gospodu – svaki u svom vremenu, ali svi sa istim žarom vere, tišine i služenja.
Njihova imena nisu samo zabeležena u kalendaru, već urezana u srce naroda. Na ovaj dan vernici traže snagu u molitvi, okreću se tišini i sećaju se svetitelja koji su u svom životu izabrali Boga umesto sveta.
Prepodobni Teodor Trihina – svetac kostretne odeće
Rođen u Carigradu u bogatoj porodici, Teodor je još kao mladić odbacio udobnosti sveta i otišao u manastir u Trakiji, gde je izabrao najteži put – podvig askeze. Spavao je na kamenu, bio uvek gologlav, nosio je grubu kostret (po čemu je i dobio ime Trihin – kostretni), kako bi što više uzdržavao telo, a uzvisio dušu.
Njegovo telo, po smrti, izlivalo je miomirisno miro – znak Božje milosti i svetosti.
Običaj na dan Svetog Teodora Trihina:Veruje se da na ovaj dan treba da se pomolimo za sreću i zdravlje svoje porodice i da oprostimo svima koji su nas povredili. To je dan kada duša traži tišinu, a srce – smirenje.
Prepodobni Joasaf Srpski – monah iz loze NemanjićaRođen kao Jovan, sin epirskog despota Simeona, bratanca cara Dušana, Joasaf je poslednji poznati monah iz slavne loze Nemanjića. Napustio je vlast i bogatstvo i povukao se u manastire Meteora, gde je proveo život u molitvi i tihovanju.
Kao ktitor svetih mesta i molitvenik naroda, povukao se pred turskom najezdom na Svetu Goru, a zatim se vratio u Grčku i poslednje dane proveo u keliji – tih, skroman i predan Gospodu.
Njegova tišina bila je jača od svake vlasti.
Molitva Prepodobnom Joasafu Srpskom (čita se i za isceljenje srca):„O, ugodniče Božiji, Svetitelju Joasafe, iz dubine srca prizivamo te mi, sluge Božije (...), ogradi nas od jeresi i raskola, nauči nas uzvišenoj mudrosti, rasajani um prosvetli i na put istine upravi... Oživotvori volju našu blagodaću Svetog Duha, da sledeći tvoj glas, sačuvamo čistoću duše i dostignemo Carstvo nebesko. Amin.“
Sveti vladika Nikolaj – zlatousti naroda srpskogRođen u Leliću 1881. godine, Sveti Nikolaj Velimirović je bio vladika, besednik, mislilac, pesnik i učitelj čitavog srpskog naroda. Školovao se širom Evrope, govorio mnoge jezike, ali najvažnije – razumeo je srce svog naroda.
Za vreme Drugog svetskog rata bio je zatočen u logoru Dahau. Nakon rata, upokojio se u Americi 1956. godine, ali su njegove mošti vraćene i danas počivaju u njegovom rodnom Leliću.
Njegove besede, knjige i molitve postale su duhovni stub srpskog naroda.
Molitva Svetom Nikolaju Srpskom:„Sveti Vladiko Nikolaje, pogledi milostivo na nemoći naše. Umesto nas, nemuštih, prinesi molitve Tvorcu za tvoje grešne Srbe... Moli Jedinog Čovekoljupca da sačuva narod naš od greha nesloge i mržnje, da se obožimo verom otaca, složimo u ljubavi i umnožimo u Svetoj Srbiji... Zakrili, zaštiti i sačuvaj nas pred prestolom Oca nebeskog. Amin.“
Dani poput 3. maja nisu dani velikih reči, već tihih molitava. Oni nas podsećaju da su svetitelji nekada hodali istim stazama kao i mi – ali su birali teži put. U tišini njihovih života krije se snaga.
Umesto velike molitve, možda je dovoljan i samo jedan uzdah srca:
„Gospode, daj mi snage da budem blag, smiren i iskren – sebi, drugima i Tebi.“
Glas javnosti T02S