Ona je osma žrtva femicida od početka godine. Iza tragedije ponovo ostaju brojna pitanja – da li je ubistvo moglo biti sprečeno? Ko je u sistemu ponovo zakazao, kako zaštititi žrtve i pomoći im?
Pre ubistva u Kragujevcu, žena je bivšeg partnera više puta prijavila za nasilje i pretnje. Iako mu je izrečena hitna mera zabrane prilaska, to ga nije sprečilo da je ubodima nožem, kako se sumnja, u svom automobilu ubije.
"Više od mesec dana je pretio i stalno joj preprečavao put i evo sad je njenim kolima, da li je nju sreo, morao je da uđe, da vozi dovde i tu je izvršio ubistvo", izjavio je Nenad Savić, rođak ubijene žene.
Vesna Stanojević, koordinatorka Sigurne kuće, ukazuje na izostanak reakcije nadležnih.
"Mi imamo situaciju da nam policija ili Centar za socijalni rad prate tog nasilnika, da zna gde se on kreće i da je on prekršio meru, jer u Zakonu kaže ako prekrši meru, on ide u zatvor. I pored toga niko nije reagovao. Onda se postavlja pitanje da li je zločinac samo on ili je i država", objašnjava Stanojević.
Policija reaguje ako nasilnik prekrši meru, ali po prijavi. Svakodnevni nadzor zakon ne priznaje.
Zakon predviđa samo da žrtva može u Sigurnu kuću. Takvu mogućnost, prema svedočenju Centra za socijalni rad u Kragujevcu, ubijena žena je odbila.
Predrag Momčilović, predsednik UO Asocijacije Centara za socijalni rad Srbije, navodi navodi da mnoge žene, misleći da će ih primarna porodica bolje zaštititi od institucija sistema, u koje spada i Sigurna kuća.
"Ne žele da budu smeštene i nažalost, dolazi do ovakvih situacija", dodaje Momčilović.
Takve situacije preispituju zakonske odredbe, ne samo primenu u praksi, nego i na papiru.
Zoran Stanišić, načelnik kriminalističke policije PU Kragujevac u penziji, ističe da zabrana prilaska adresi gde žrtva stanuje nije uvek efikasna.
"Posebno kada prođe neki vremenski period, iz razloga jer žrtva pod uticajem rodbinske veze, pod uticajem dece, dozvoljava komunikaciju porukama, sebi dozvoljava razne izlaske do trenutka dok izvršilac nije pod uticajem alkohola, što se najčešće pokazalo, onda dolazi do nanošenja lakih telesnih povreda, a nekad i do tragičnih ubistava", kaže Stanišić.
U toku prethodne godine, prema podacima Autonomnog ženskog centra, najmanje 17 žena ubijeno je od ruke partnera ili člana porodice.
Za većinu žena, pokazalo se, dom je bio najnesigurnije mesto – ubijene su u porodičnoj kući ili stanu.
"Mi i dalje doživljavamo nasilje kao ličnu sramotu, mislim na žene, gde one kriju, mi imamo žene u Sigurnoj kući, neće one nikada javno da izađu i da kažu da su u Sigurnoj kući, njih je od toga sramota, jer one misle da su one krive za propast tog braka, i one misle jednostavno ono što postoji kao predrasuda u Srbiji - da su žene za sve krive", kaže Vesna Stanojević.
Da bi broj ubistava žena bio manji, osim izmena Krivičnog zakona, neophodno je, tvrde stručnjaci, da se o nasilju ne ćuti i da se blagovremeno prijavi.
Glas Javnosti/ T02S
1 sat