Epidemija HIV infekcije zvanično traje 40 godina, a odnela je više od 36 miliona života. Međutim, intenzivan rad na prevenciji, ranom otkrivanju (većoj dostupnosti testova u siromašnim regijama u kojima je i najveći broj zaraženih) i otpočinjanjem lečenja nakon što se potvrdi infekcija (većoj dostupnosti lekova), doveo je do toga da je broj osoba kojima je potvrđena infekcija počeo da opada.
Pre četiri godine (2020. godine) HIV je otkriven kod 1,5 miliona ljudi, odnosno, oko 680.000 osoba je umrlo od AIDS-a, što je manje u odnosu na period od pre 10 do 15 godina, ali je i dalje zabrinjavajuća situacija.
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, u svetu živi 37,7 miliona ljudi sa HIV-om, a dve trećine zaraženih su na afričkom kontinentu.
Dugogodišnji rad sa mladima, lekcije iz biologije u kojima se obrađuje ovo oboljenje i dostupne informacije dovele su do toga da danas mladi sve više prepoznaju razliku između HIV-a i AIDS-a.
HIV infekcija se ne prenosi vazduhom, vodom, ujedom komarca, rukovanjem, suzama, znojem, stolicom, urinom. Virusa mora da ima dovoljno da bi se mogao preneti putem krvi, sperme, vaginalnog sekreta i majčinog mleka.
Dakle, prenosi se prilikom nezaštićenog polnog odnosa, odnosno, preko krvi (zaražen pribor kod intravenskih korisnika droga ili pirsing koji se vrši nesterilnim priborom) i sa majke na dete (tokom trudnoće, porođaja ili dojenja).
U današnje vreme HIV infekcija se smatra hroničnom virusnom infekcijom, zahvaljujući savremenom terapijom koja je dostupna u našoj zemlji.
Uprkos predrasudama koje vladaju u društvu prema HIV pozitivnim osobama, potrebno je edukovati stanovništvo o savremenim medicinskim principima koji su danas veoma uspešni u lečenju.
Glas javnosti/N03S