Preka narav i lajavi jezik, pomogli su mu da do "prestola" dođe nešto brže nego što je bilo uobičajeno, ali su mu i došli glave u vreme kada je protiv njega pokrenuta istraga u vezi nekoliko ubistava i reketiranja.
Rođen je u siromašnoj porodici 27. oktobra 1940. kao peto od ukupno trinaestoro dece, koju su izrodili Džon senior i majka Fani. Kao vrlo mlad dečak, Goti je naučio kako da koristi pesnice, a već sa 12 godina, zajedno sa bra}om Piterom i Ričardom, uključuje se u lokalni gang, a iz škole biva izbačen zbog uznemiravanja profesora i učenika.
Do 24. godine života Džon Goti se pred sudom našao ukupno devet puta zbog razanih krivičnih dela, među kojima i trgovina drogom i oružjem. Istovremeno iz braka sa Viktorijom Di Gregorio dobija petoro dece - tri sina i dve ćerke od kojih je jedna (Viktorija) poznati kolumnista "Njujork posta". Od tri sina, jedan je nesrećnim slučajem poginuo (Frank), dok je Džon junior krenuo očevim stazama i 2000. završio u zatvoru zbog istih stvari kao i otac.
Nećak Karla Gambina, po kome je familija Gambino i dobila ime, Mani, nestaje 1972. godine, i za njega kidnaperi traže otkup od 350.000 dolara. Posle delimične isplate ubijaju ga. FBI za ovo ubistvo sumnjiči dvojicu, dok sam kapo kao ubicu obeležava Džejmsa Mekbretnija. Nešto kasnije Mekbretni je ubijen u lokalu na Stejt Ajlendu, dok Goti završava u zatvoru "Zeleno nebo".
Po izlasku, očekivalo se da Gambinijevi stave tačku i na priču Goti, ali na iznenađenje mnogih, oni ga oberučke prihvataju u svoje redove i postavljaju za kapa jednog ogranka 1978. Tokom borbe za prevlast u okviru Gambinijevih, Pol Kastelano je dao nalog za likvidaciju gotovo svih ljudi okupljenih oko Džona Gotija.
Znajući da je samo pitanje dana kada će da se pridruži pokojnicima, Goti nije imao mnogo izbora. Drugog decembra 1985. umire mu mentor An|elo Delakrok od raka, i Džon donosi odluku o ekspresnoj likvidaciji Pola Kastelana. Dve nedelje posle smrti Delakroka, na izlazu iz jednog kluba na Menhetnu, Gotijeve ubice ispaljuju smrtonosne hice u dotašnjeg gazdu - Kastelana. Džon Goti, ili Don kicoš, postaje kapo.
Kada je 1980. Brus Mauv, agent FBI, imenovan za šefa grupe koja ima zadatak da raskrinka "familiju" Gambino, koja se tada smatrala najjačom u američkom podzemlju, šanse da dođe do konačnog cilja bile su gotovo nikakve. Tokom narednih deset godina, Brusov tim je već ušao u sve pore Gambinijevih, i ne samo da je protiv njih sakupljen veliki broj dokaza, već su bačeni na kolena. U tom poslu im je prilično pomogao i sam D`on Goti i njegov lajavi jezik.
- Evidentno je da nam je Goti bio od velike pomoći u rušenju Gambinijevih - reći će samo dva dana pre smrti "Teflon Dona" Brus Mauv. - On, sasvim je sigurno, nije velika figura u istoriji Koza nostre, kao što su bili Kapone, Lućano, Marancano, Maserija...
U vreme kada je Mauv "preuzeo" Džona Gotija, ovaj još nije bio Don Kicoš niti Teflon Don, već običan mafijaš, koji je bio upleten u sve i svašta.
Netrpeljivost između Gotija i Kastelana je bila više nego očigledna, i samo zahvaljujući Anilu Delakroku Džon Goti je egzistirao kao vođa dela "familije". To je bila neka vrsta amaneta pokojnog Gambina, kao dug za dobro odrađen posao u vezi likvidacije kidnapera njegovog nećaka.
Veliki obrt u familiji Gambino, počeo je smrću Delakroka, decembra 1985. Pol Kastelano se nije pojavio na sahrani drugog po snazi u Gambino familiji, i odmah posle sahrane za svog zamenika, na mesto Delakroka, postavio je svog vozača Tomasa Bilotija. Džon Goti nije mogao da pređe preko toga, jer je očekivao da on bude No 2.
Dve nedelje posle smrti mentora, odlučuje da ubije obojicu. U centru Njujorka, na pločniku ispred restorana "Sparks Steak House", obojica - Kastelano i Biloti - završavaju u lokvi krvi, izrešetani rafalima Gotijevih ubica.
FBI, u tom trenutku, nije imao informacija ko bi mogao da bude likvidator jer je Kastelano imao mnogo neprijatelja. Ipak, za nekoliko dana se došlo do Gotija, a grandiozna večera, na kojoj se pojavio kao kralj, samo osam dana kasnije, za federalne istražitelje je bio pouzdan znak da on stoji iza ubistva dotadašnjeg šefa.
Goti završava iza rešetaka, osumnjičen za Kastelanovo ubistvo. Bez ubedljivih dokaza FBI gubi ovaj proces, a Džon Goti, po izlasku iz zatvora, postaje "capo di tutti cappi". FBI se tada odlučuje da sedište Gambino familije potpuno pokrije kamerama i prislušnim uređajima.
Džon Goti i dvojica njegovih zamenika, Frank Lokasko i Salvatore Bik Gravano, sastajali su se u delu prostorije gde je bila velika buka i prisluškivači nisu mogli da uhvate ništa...
Za zamenika, odnosno bosa familije, u slučaju da mu se nešto desi, Goti je odredio Salvatorea Gravana. To je Gotiju bila najveća greška u životu. Samo nekoliko meseci kasnije dolazi do velikog obrta. Sal Gravano, pod pritiskom dokaza, pristaje na saradnju s FBI u zamenu za manju zatvorsku kaznu. Do tada, za sudije nepremostiva enigma Goti, koji je zbog tih procesa iz kojih je izlazio kao pobednik i dobio nadimak Teflon Don, posle svedočenja desne ruke Gravana, konačno završava iza rešetaka. Osuđen je na doživotnu robiju.
Salvatore Gravano je kasnije kao zaštićeni svedok priznao učešće u planiranju i realizaciji 19 ubistava, uključujući i ono Pola Kastelana 1985. godine.
Uz nadimke "Sami bik", "Pacov", "Kokoška", "Osuđeni", fali samo još "Sami majmun", pa da slika o bivšem "numero due" u najjačoj njujorškoj mafijaškoj familiji Gambino, Salvatoreu Gravanu, bude kompletna.
Na vrhuncu gangsterske karijere dobio je nadimak "Bik". Kažu zbog fizičkih predispozicija. Kada je pristao na saradnju sa federalnim istražiteljima u procesu protiv svog dotadašnjeg bosa Džona Gotija, kao najvećeg cinkaroša u celoj mafijaskoj istoriji, nazvali su ga "Pacov".
Objavljivanjem autobiografije, po uzoru na najstarijeg kapa stare garde, Džozefa Bonana, Gravano dobija nadimak "Kokoška", da bi mu novinari dali i nadimak "Osuđeni".
Nije ostala ni senka od nekadašnjeg Gravana, na jednom od sudskih ročišta, održanom u martu 2002, Gravano je zavapio: "Vratite mi moju kosu". Potpuno ćelav, mršav, napušten od bivših prijatelja i porodice.
Kada je 1992. Salvatore Gravano pristao da, u zamenu za blažu kaznu, i kasnije slobodu, uperi prstom u svog gazdu Džona Gotija, kapa američke mafije, verovatno nije mogao ni u najcrnjim snovima da dosanja da će potpuno ista stvar da se desi i njemu samo osam godina kasnije...
Pod totalnom zaštitom američke vlade, Gravano je, po izlasku sa četvorogodišnje robije, u tom procesu protiv Gotija, bio podvrgnut plastičnoj operaciji radi promene ličnog opisa, a kao mesto boravka određena mu je Arizona.
Iako pod zaštitom, Gravano je bio pod prismotrom, i nije se dugo čekalo da padne u klopku: 18. februara 2000. odeljenje za suzbijanje droge snima razgovor između njega i supruge Debore. U tom razgovoru Gravano je optužio ženu da ga potkrada, i da mu je u poslednjoj isporuci bila "kratka" 5.000 dolara. U tom razgovoru pominjali su i pranje novca i to je bio znak da je kucno čas da se Gravano vrati iza rešetaka.
Ne sam. Cela porodica Gravano: Salvatore (54), supruga Debora (46), sin Gerard (23) i kćerka Karin (26), krajem februara 2000. završavaju u zatvoru.
Mafijaški datumi
1929.
U garaži u Čikagu (Sveti Valentin, 14. februar) ubijeno pet članova irske mafije. Za ubistvo je osumnjičen Al Kapone.
1929.
Laki Lućano postaje „kapo di tuti kapi“i osniva „sindikat“. Iste godine Al Kapone je uhapšen zbog nedozvoljenog posedovanja oružja.
1931.
Pit Mustac (Marancano) je likvidiran. Likvidaciju je naručio Lućano. Nekoliko meseci ranije ubijen i drugi bos Maserija.
1935.
Dač Šulc i Javob Berman ubijeni od mafije.
1936.
Laki Lućano je poslat na izdržavanje zatvorske kazne od 30-50 godina zbog podvođenja.
1944.
Mafija objavljuje spisak pet glavnih familija: Đenoveze, Anastazija, Profaci, Lukeze i Bonano.
1944.
Luis Bačeler je osuđen na smrt (električna stolica).
1946.
Laki Lućano deportovan u Italiju.
1957.
Vito Đenoveze naručio je neuspeli pokušaj ubistva Pola Kastelana.
1957.
Vito Đenoveze (25. oktobar) naručio ubistvo Alberta Anastazije, koji je ubijen na berberskoj stolici u hotelu „Šeraton“,
1957.
Policija napravila veliku raciju tokom održavanja konvencije u Apalačinu, u blizini Njujorka (14. novembar). Na sastanku je bilo 58 bosova mafije.
1957.
Vito Đenoveze naručio je još jedno neuspelo ubistvo Franka Kostela.
1957.
Karlo Gambino postaje bos Gambino familije (najjače u Americi).
1959.
Don Vito Đenoveze uhapšen zbog distribucije narkotika.
1964.
Džoe Kolombo je zamenio Džoa Maljoka na čelu Profaši familije.
1970.
Njujorška policija objavila je da u njihovom gradu operiše 28 gangsterskih familija i pet klanova.
1971.
Džoe Kolombo upucan (egzekutor Džeromi Džonson) zbog ugrožavanja egzistencije mafije.
1976.
Pol Kastelano postaje kapo Gambino familije.
1980. Broj familja se smanjuje sa 28 na 26.
1985.
Džon Goti ubija Pola Kastelana na Menhetnu i postaje bos Gambinovih.
1992.
Gotiju dokazana krivica za ubistvo, i još deset krivičnih dela. Osuđen na doživotnu robiju.
1992.
Vitorio Amuso, bos Lukeze familije, optužen za 54 krivična dela, uključujući reketiranje i monopol nad aerotransportom i odnošenjem smeća.
(Glas javnosti)