Borba protiv mafije, koju sad već svakodnevno najavljuje predsednik Srbije Aleksandar Vučić, a sprovodi "oročena Vlada Srbije" Ane Brnabić, pod dirigentskom palicom taze i novopečenog Aleksandra Vulina je, sudeći po prvim i masovnim hapšenjima diljem Srbije je otpočela...zasad samo privođenjem na informativni razgovor...Iz zasad šturih informacija koje -znam zašto, ali ne i kako je to uopšte moguće, cure u režimu poverljivim medijima, saznali smo da su privedeni: Ensar Škrijelj (39), pomoćnik gradonačelnika Novog Pazara, zadužen za oblast obnovljivih izvora energije i koordinacije rada javnih preduzeća, Dragoljub Zindović (55), bivši predsednik Opštine Prijepolje, kao i Miloš Nedeljković (64), nekadašnji prvi čovek opštine Arilje i još 25 osoba- "zbog sumnje da su počinili krivičnih dela zloupotrebom službenog položaja, zloupotreba oko javnih nabavki, kao i zbog trgovine uticajem."
- Policija je uhapsila 28 osumnjičenih da su počinili više krivičnih dela kojima su oštetili budžet Srbije za više miliona dinara, a pored bivših i sadašnjih funkcionera opština Arilja i Prijepolja i grada Novog Pazara, privedeni su i direktori pojedinih javnih preduzeća, ističe se, između ostalog u saopštenju...
Da se ne bih bavio inicijalima privedenih, pored pomoćnika gradonačelnika Novog Pazara u tom gradu uhapšeni su i: odgovorno lice JP "Zavoda za urbanizam", odgovorno lice JKP "Gradska čistoća", radnik Gradske uprave Novog Pazara, radnik u Kulturnom centru grada...
Kako su većina uhapšenih članovi Sandžačke demokrtatske partije, osloncu vlasti u Novom Pazaru, ova stranka je odmah reagovala i protestovala na način kako su privedeni i privođeni funkcioneri Gradske uprave:
- Radi se o časnim i poštenim ljudima koji u svojoj karijeri nisu imali ni najmanju aferu. Potpuno smo uvereni da ni jedan jedini dinar nisu proneveriloi ili stavili u svoj džep, što će, ne sumnjamo, svaki sud i da potvrdi, naveli su u saopštenju iz partije čiji je osnivač Rasim Ljajić, dugodišnji državni funkcioner i ministar u Vladi Srbije na najodgovornijim funkcijama, koji se svojevljno povukao iz politike i to obećanje dato pre poslednjih izbora je i - odžao!
Погледајте ову објаву у апликацији Instagram
Naravno, kako to kod nas u Srbiji biva - čaršijsko i abrovsko javno mnjenje, koje, priznajem nije bez uticaja, počelo je da pakuje svoje teorije zavere - "ako to baš sad, a ne u vreme Rasima Ljajića?!".
Pošto čoveka lično i dugo znam, radi se, po mojoj proceni o časnom čoveku" i želim da podsetim da je to čovek kome su u prethodnim vladama, od DOS-a do pre neki dan, uvaljivali stalno "vruć krompir", kao recimo direktnu saradnja sa Haškim tribunalom, od koje su naši najviši državni funkcioneri srpske nacionalnosti bežali kao "đavo od krsta".
U Arilju su uhapšeni i zamenik predsednika opštine, rukovodioci opštinske uprave, funkcioner mesne zajedenive "Kruščica", fudbalski funkcioner "Budućnosti", bivša radnica opštine, kao vlasnici dva privredna društva, zbog sumnje da zloupotrebili službeni položaj, a protiv Zorana Todorovića, bivšeg predsednika opštine Arilje bićepodneta krivična šrojava u redovnom postupku...
Istovremeno, tvrdim, da kad god su u svakoj državi izbori, istovremeno se održavaju i paralelni izbori za prevlast u podzemlju. Retko dogovorom, najčešće oružjem i ubistvima...
Tako je pre neki dan ubijen Vedran Repčić, pa sad u novobeogradskom naselju "Belvil",iza tržnog centra "Delta siti", ubijen je Bojan M(34) u klasičnoj sačekuši?!
Da li sed bira novi Don BGD podzemlja ili preraspodela plena i terena, pokazaće, nažalost, nova krvava serija, nadamo se i ne - bez kraja, kao u Beogradu - devedesetih.
* * *
Da se ne bi zaletali, dugogodišnje iskustvo oko tih masovnih hapšenja, trebalo bi prvo sačekati - da li će i kome će uopšte policijsko zadržavanje biti pretvoreno u - pritvor.
Zašto oprez?
Pa, mediji su se mnogo puta žestoko opekli - iznoseći stavove policije, a onda pred sudom dokazivali ono što su u svojim medijima prenosili, poseno u doba Šešelj-Vučićevog kad su novinari i mediji odgovarali za ono što su PRENOSILI, a istovremeno pred sudom nije odgovarao ONAJ koji je to što je objavljeno i javno rekao?!
Da bih pokušao da Vam plastično, iz prve ruke, dočaram kako je bilo biti novinar, ili vlasnik medija, u doba tog Zakona o javnom informisanju, preneću Vam atmosferu iz moje kontakt emisije na TV "Belle amie", u Nišu, tada žestoko opozicione, danas u službi naprednjaka...Gost emisije "Svedočenje", Vojislav Šešelj, lider radikala, tvorac Zakona o javnom informisanju i s druge strane ja kao voditelj...
Šešelj, po zakonu(?!) ima pravo da priča šta god mu padne na pamet, a u emisiji mu je padalo - svašta, a ja, sabijen između čekića i nakovnja, sa Zakonom o informisanju za vratom, morao sam da budem non stop-na oprezu, da ne bi vlast debelo odrapila po džepu i mene kao voditelja i Vitka Radomirovića, gazdu privatne TV "Belle amie" - za ono što Vojislav Šešelj priča?!
I, jednog momenta, moj stari znanac, vojvoda Šešelj opauči po Miri Marković iz svih oružja...
JA, oprezno: Gospodine Šešelj, jel znate da je na snazi Vaš zakon po kojem odgovaram pred Vašim zakonom za to što Vi pričate?
Šešelj, šeretski: Pa Dinjo TI MORAŠ da brineš ŠTA JA pričam i da me upozoravaš. Zakon mora da se poštuje!!
Nekako sam uspeo da se izvučem, Mira Marković nije tužila Šešelja (i mene) za ono što je Vojislav izgovarao, a provukao sam se i pred Šešeljevim zakonom, pa me tadašnja vlast nije dovela pred sud za ono što je Šešelj pričao...ali tada je bilo takvo vreme, bilo, ne povratilo se...
Ali, nisam se baš sasvim ni izvukao: upravo me je Šešelj tužio po hitnom postupku što sam u "Svedoku" preneo neku izjavu u kojoj je profesor Dimitrijević rekao nešto o Šešelju...I, umesto da je tužio profesora, moj drugar Vojislav je tužio - mene?! Ali, šta da se radi.
Kasnije sam se uverio da je Šešelj, bio u pravu, a profesor Vojin Dimitrijević u - krivu, ali to je sad samo lepa epizoda iz jednog tužnog vremena osvajanja medijskih sloboda na ovim prostoima...
Ali da na čas, ostavimo razvoj organizovanog kriminala, Čikaga tridesetih, Al Kapona...i vratimo u Beogred devedesetih...
KRIVIČNE PRIJAVE MAČKU O REP
...Protiv Mileta Lukovića, zvanog Kum, podnošeno je 28 krivičnih prijava, ali se on u krivičnim evidencijama vodio kao neosuđivana osoba!?
Policija je protiv Vladimira Milosavljevića, zvanog Vlada Budala, podnela 22 krivične prijave, protiv Aleksandra Simovića 30 prijava za različita dela, ali su se obojica vodili kao neosuđivani?!
Miloš Simović sakupio je 37 krivičnih prijava, mada je po krivičnim evidencijama osuđivan samo jednom i to kao maloletnik!
Poznatiji pripadnici zemunskog klana bili su i Miladin Suvajdžić, Milan Jurišić Jure, Zoran Vukojević Vuk, Dejan Milenković Bagzi, Dušan i Đorđe Krsmanović, Nikola Bajić Baja, Loran Milić Locko, Dragan Ninković Prevara, Mlađan Mićić Pacov, Saša Petrović...
Zemunski (surčinski?) kriminalni klan u svoje aktivnosti, koje se najčešće odnosile na trgovinu drogom, uključio je i veliki broj osoba iz Beograda i svih većih gradova u Srbiji i Crnoj Gori.
Kriminalne delatnosti grupe su, tvrdilo se u saopštenjima (kojima se u doba "Sablje" ništa nije smelo ni dodavati ni oduzimati, ali ni osporavati, po skupoj ceni za medije - blaža varijanta novćane kazne, najoštrija - zabrana izlaženja određene novine (Nacional i Identitet su platili najtežu cenu - zabranjeni su bili.
Činilo se zauvek...
Nacional, samo u drugoj formi vratio, Identitet je otišao u ad akta kao "mafijaška novina"...
Taj, "zemunski klan" se, prema tvrdnjama vlasti i "konkurencije" bavio, ubistvima, otmicama, reketiranjem, nasilničkim ponašanjem, trgovinom drogom, nedozvoljenim nošenjem i posedovanjem oružja...
Sećam se, jednog, ne baš neuobičajenog, ali čudnog događaja, gde je izvesni Aleks, predstavljao se kao "šef marketinga i čovek za medije Ljubiše Buhe Čumeta(!?) jedenog dana, okrenuo broj mog mobilnog telefona, i ne prezajući ni od čega mi rekao:
"Slušaj, da te obavestim, moj šef mi je rekao da ti poručim da će ti likvidirati porodicu, sinove, jednog po jednog..."
- Šta su deca kriva, a da te upitam - i zašto?
"Pa objavio si izveštaj iz Novog Sada da je u vlasti surčinskog klana, da tamo kontrolišemo trgovinu drogom, automobilima, da stojimo iza nekih likvidacija..."
- Stani, pa zar to nije bio izveštaj sa konferencije za štampu, šta je "Svedok" tu nešto pogrešio?
"To, što je objavio!"
- Čekaj, ako je neko kriv, a nije, tu sam ja, šta su Vam moja deca kriva?
"Doći ćeš i ti na red, ali prvo deca, to više boli, uzvratio je Aleks".- Uostalom, shvati ovo kako hoćeš, a možeš i Duleta Mihajlovića da obavestiš. Klik!"
KRATKO I JASNO
Pretnju tog Aleksa, koga (tada) nisam poznavao, ali sam ga se kao kroz maglu sećao, shvatio sam krajnje ozbiljno. I, okrenuo sam telefon Ministarstva unutrašnjih poslova, da ih obavestim da mi Surčinci prete likvidacijom porodice...
I, još jednom sam bio zatečen:
"Dinjo, šali se Čume, da je rešio da ti pobije familiju, on bi to i uradio, ne bi ti se javljao telefonom!?!
Pošto sam shvatio da od eventualne provere, i od zaštite policije nema ništa, preduzeo sam neke svoje mere i korake, da spasem bar decu. Za sebe nisam bio siguran da mogu...
Pomogao mi je jedan zajednički prijatelj, advokat, Čumetov i moj. Razgovarao je i nekako je stvar legla... Ali, za svaki slučaj, kad već država Srbija nije mogla da zaštiti ni mene, ni moju porodicu - obavestio sam i ja neke svoje moćne prijatelje koji su mogli da priprete i Čumetu...I tako je i bilo...Ali, o tom - potom.
I, nekoliko meseci docnije, na jednom rođendanu, prvi put smo se, licem u licem sreli - Čume i ja.
TANJUG | Ljubiša Buha Čume osuđen na 32 meseca zatvora https://t.co/4jeTyTPQQY pic.twitter.com/WNM15UzCek
— Tanjug (@TanjugNews) November 15, 2016
"Zdravo, zdravo..."
Tada je Čume, pokazao da ima dosta smisla za humor...
JA: Pitam ga: Je li, što si mi pretio?
ČUME: "Pa što pišeš da smo kriminalci?"
JA: Pa, jel niste?
ČUME: "Jesmo, ali ne moraš to da stavljaš u novine..."
To je bio moj prvi susret s Čumetom. Kasnije smo se nekoliko puta čuli i videli. Policija, koliko ja znam, nikada nije proverila moj zahtev o pretnjama "surčinskog klana", a ni Čume ni ja, to više nismo pominjali...
U poslovima sa drogom "tzv. Zemunci" - ostvarivali su vezu sa Zvezdarcima i pojedincima iz surčinske grupe.
Označeni su kao jedna od najjačih krijumčarskih grupa u jugoistočnoj Evropi.
Heroin su najčešće, tvrdilo se u brojnim saopštenjima, nabavljali u Turskoj, Bugarskoj i na Kosovu, a kokain je transportovan iz Kolumbije prema Evropi.
Na tržištu Srbije organizovali su ilegalnu prodaju heroina na malo. Sa konkurencijom (Skoletov klan, braća "Fiškali" iz Požarevca) surovo su se obračunavali.
Po policijskoj verziji, a u Požarevcu tvrde suprotno, da su se braća Fiškal zamerili - Surčincima (kasnije su pobijeni!). Uz poslove sa drogom pripadnici zemunskog (surčinskog?) klana organizovano su se bavili i krađama automobila, a onda su, naravno, za novac vlasnicima vraćali skupocena vozila.
Ta varijanta, naravno, nije bila izum "zemunaca", poznata je bila još u dalekoj prošlosti, u XVIII veku, u Engleskoj, u doba kralja Edvarda Prvog (Banda Džonatana Vilda, preteče organizovane Mafije, o čemu je Glas javnosti pisao u prethodnim nastavcima jjedno vreme bio je i osnovni izvor zarade tzv. "voždovačkom klanu", "surčinskom klanu"...
Jednom mom prijatelju, lekaru je, pre četvrt veka ispred kuće, u neposrednoj blizini Voždovca, ukraden BMW.
Bez traga.
Obratio se policiji.
Ništa.
Razgovarajući o tome, obrnuli smo telefon, jednog tada, dosta "viđenog člana" "voždovačke grupe", s kojim sam se poznavao. I danas - živog!!
Za savet.
Kako da se auto pronađe?
Razgovor je tekao otprilike:
o Da li ovi "tvoji" kradu BMW?
Voždovčanin: Da! Ali koje je godište taj auto?
o 1985.!
V: Te stare automobile ne krademo!! Nemamo kome da ih utrapimo i prodamo, a često i vlasnici tih automobila nisu baš radi da plate neku visoku cenu.
o !?!
V: To je maznuo neki klinac. Videću šta mogu.
Prošlo je, valjda desetak minuta. Zvoni telefon, s druge strane Voždovčanin.
V: Našli smo BMW!
o Jel treba nešto da platimo?
V: Ne. Samo imam jednu molbu, protivuslugu.
o Reci?!
V: Znaš onu sliku gde je ceo klan uslikan, a samo malo nas je ostalo živih, nemoj više da objavljuješ u "Svedoku".
o OK! Dogovoreno!
V: Automobil će za pola sata da bude na Miljakovačkoj pijaci, levo od ulaza. Opran i pun benzina! O trošku kradljivca!
Ode moj poznanik, sve ne veruje, ali...
- Dinjo, evo, vozim se. Stvarno je automobil i opran i pun benzina!
To je, lepši deo priče. Ostale su mnogo dramatičnije:
Otmice bogatih pojedinaca (vlasnika "Delte" Miroslava Miškovića, subotičkog biznismena Milenka Aleksića, Dragoslava Vukovića, itd) i njihovo puštanje na slobodu posle uplate milionskih iznosa u evrima, takođe su deo kriminalnog repertoara grupe, saopštavala je Vlada Srbije...
Oteti pojedinci čekali su isplatu otkupa i slobodu u privatnim zatvorima koje su držali "zemunci".
U posredovanju oko oslobađanja biznismena Milije Babovića, ispostavilo se mnogo docnije, na suđenjima, da su posredovali Milorad Ulemek Legija, pa Zarko Zečević, tada generalni sekretar FK "Partizan" i drugi, koji su bili i garanti da će se otet čovek posle plaćenog otkupa vratiti kući.
Погледајте ову објаву у апликацији Instagram
Živ!
Članovi zemunskog klana, baveći se kriminalnim aktivnostima zaradili su, navodno, ogromniu količinu novca, koji su pokušali da "operu" kupujući i gradeći kuće, tržne centre, lokale, hotele...
Zahvaljujući mitu i korupciji, pre svega, uspeli su da angažuju i uvuku u svoju mrežu uticajne pojedince iz pravosuđa, policije i politike. U sudskim postupcima koji su se protiv njih vodili, pretnjama, ucenama i potkupljivanjem pritiskali su i uticali na oštećene svedoke, ali i na pravosuđe.
Zbog zastarelosti, odugovlačenja, menjanja iskaza, neprepoznavanja od svedoka i oštećenih, mnogo je postupaka vođenih protiv pripadnika zemunske grupe završeno bez - optuženja.
Istina, mnoge optužbe koje su "zemuncima" stavljane na teret su pale, ali i ono što je preostalo, nije malo...Istina, ni drugi klanovi, pre svega surčinski, nisu bili naivni...Danas to više niko ne pominje, a kad-tad hoće, šta se desilo sa "Šilerovom" surčinskog klana - Kotobanjom?! Šta je i odakle je bila droga, pronađeno oružje i ostalo?
Zasad je (ne)zvanična istina da su "surčincima" to napakovali "zemunci"... Ali...Nedavno sam, pripremajući feljton Glasa javnosti razgovarao sa jednim od poslednjih "velikih asova" opsena, prevara i tog načina života na ivici sive zone. Jedan moj mladi saradnik, očito ipak dosta neiskusan, upitao ga je:
- Izvinite, kako da postanem jako bogat? Brzo?
"Hm. Da radiš pakleno i da skromno živiš, pa će, možda, da ti ostane neka crkavica da ne brineš pod stare dane. Ili, hekler pod mišku bato, kapuljaču na oči, pa ako te ne uhvate, ako još imaš i sreće da te ne ubiju, opljačkaš neke velike pare, i izgubiš se. Preciznije, jedna noga na groblju, druga preko granice, dok traje... Evo, ja sam dogurao do 48. godine."
- A, treća, nestrpljiv je moj mladi i neiskusni saradnik.
"Uđeš u politiku, namlatiš se velikih para, i zapališ preko granice. Četvrtog puta - nema!"
Malo sam, naravno, karikirao razgovor "bosa" i klinca-novinara početnika, ali se ispostavilo da, ipak, bez sprege mafije i vlasti nema ni mafije, ali ni organizovanog kriminala!
A, kao preteča mafije, u svim svetskim enciklopedijama, nezaobilazno, pominje se ostrvo u južnom delu Italije, gde je, navodno, 1860. udaren kamen temeljac ozbiljnim mafijaškim organizacija, a počelo je, naoko, vrlo naivno: patriote su se okupile da brane svoje ostrvo...
(Glas javnosti)