Ovo je knjiga s kakvom se čovek zapadne civilizacije ne sreće često. Njena blagost, koja podseća na izvorna učenja Isusa i Bude, oplemenjena je dubokom mudrošću starog indijanskog naroda Tolteka.
Prvi sporazum je i najvažniji i najzahtevniji. On je veoma važan, jer ćete već samo pomoću njega biti u stanju da se uzdignete na onaj nivo egzistencije koji ja nazivam rajem na zemlji.
Reč nije samo zvuk ili pisani simbol. Reč je sila; to je vaša sposobnost izražavanja i komunikacije, mišljenja, a samim tim i stvaranja događaja u vašem životu."
Reč je najmoćnije oruđe koje kao ljudsko biće posedujete; ona je magijsko oruđe. Međutim, kao i mač sa dve oštrice, vaša reč može stvoriti najlepši san ili uništiti sve oko vas."
Sledeća tri sporazuma, zapravo, proizlaze iz prvog. Drugi sporazum glasi: ništa nemojte shvatati lično. Šta god da se desi u vašoj okolini, nemojte to shvatati lično.
Vi to shvatate lično zbog toga što ste saglasni sa onim što je rečeno, ma šta to bilo. Čim se složite, kroz vas počinje da teče otrov i vi ste zarobljeni u paklenom snu. Ono što vas drži zarobljene jeste ono što nazivamo ličnom važnošću. Lična važnost, ili lično shvatanje stvari, izraz je maksimalne sebičnosti, zbog toga što pretpostavljamo da se uvek radi o "meni". Ništa od onoga što drugi ljudi rade nije zbog vas. Oni to rade zbog sebe. Svi ljudi žive u sopstvenom snu, u sopstvenom umu; oni se nalaze u potpuno drugačijem svetu od onoga u kojem mi živimo. Kada nešto shvatimo lično, mi stvaramo pretpostavku da oni znaju kako je u našem svetu i pokušavamo da im ga nametnemo.
Čak i kada se čini da je neka situacija sasvim lična, čak i kada vas drugi direktno vređaju, to nema nikakve veze s vama. Ono što oni kažu, što čine, i mišljenja koja izražavaju, u skladu su sa sporazumima koje imaju u sopstvenom umu.
Šta god da drugi ljudi rade, osećaju, misle ili kažu, nemojte to shvatati lično. Ako vam oni kažu kako ste divni, oni to ne govore zbog vas. Vi znate da ste divni. Nije potrebno da verujete drugima koji vam kažu da ste divni.
Skloni smo tome da o svemu stvaramo pretpostavke. Problem u stvaranju pretpostavki jeste to što verujemo da su one istinite. Mogli bismo se zakleti da su istinite. Mi stvaramo pretpostavke o onome što drugi rade ili misle – mi ih shvatamo lično – a zatim krivimo njih i reagujemo tako što šaljemo emocionalni otrov putem svojih reči. To je razlog zbog kojeg stvarati pretpostavke znači tražiti probleme. Mi stvorimo pretpostavku, pogrešno shvatajući i shvatajući lično, i završimo tako što ni iz čega napravimo strašnu dramu.
Sve nedaće i drame koje ste doživeli u životu proizašle su iz toga što ste donosili pretpostavke i lično shvatali.
Uvek je bolje postaviti pitanje nego stvoriti pretpostavku, zato što pretpostavke predstavljaju preduslov za patnju.
Mi pretpostavljamo da svi vide život onako kako ga mi vidimo. Pretpostavljamo da drugi misle onako kako mi mislimo, osećaju onako kako mi osećamo, sude onako kako mi sudimo, i zloupotrebljavaju onako kako mi zloupotrebljavamo. To je najsnažnija pretpostavka koju ljudi stvaraju, a to je i razlog zbog kojeg se plašimo da pred drugima budemo onakvi kakvi jesmo, zato što mislimo da će svi drugi suditi o nama, maltretirati nas, zlostavljati i kriviti nas onako kako mi krivimo sebe, tako da čak i pre nego što drugi imaju priliku da nas odbace, mi već odbacujemo sebe.
Vaša ljubav neće promeniti nikoga. Ako se drugi promene, to je zbog toga što oni žele da se promene, a ne zato što vi to možete.
Pod bilo kakvim okolnostima, uvek činite sve što možete, ništa manje i ništa više. Međutim, imajte na umu da sve ono što možete da uradite neće biti isto u svakom trenutku. Sve oko vas je živo i neprekidno se menja, tako da će ono najbolje što možete da uradite ponekad biti visokog kvaliteta, a drugi put neće biti tako dobro.
Ukoliko se suviše trudite da učinite više od onoga što možete, potrošićete više energije nego što je neophodno i na kraju ono najbolje što možete neće biti dovoljno dobro.
Ako budete činili sve što možete, živećete punim plućima. Bićete produktivni i dobri prema sebi, zbog toga što ćete davati sve od sebe svojoj porodici, svome društvu, svima. Međutim, delanje je ono što će vas učiniti neizmerno srećnim. Kada uvek činite sve što možete, vi delate. Činiti sve što možete znači da to radite zbog toga što to želite, a ne zato što očekujete nagradu. Većina ljudi radi upravo suprotno: oni nešto rade samo onda kada očekuju nagradu, i ne uživaju u tome što rade, a to je razlog zbog kojeg ne čine sve što mogu.
Čineći sve što možete, učite da prihvatate sebe. Međutim, morate biti svesni svojih grešaka i učiti iz njih. Učenje iz sopstvenih grešaka znači da delate, iskreno sagledavate rezultate i nastavljate dalje da radite. To razvija vašu svest.
Ako prekršite neki sporazum, sutradan počnite iz početka, i ponovo sledećeg dana. U početku će biti teško, ali svakoga dana biće vam sve lakše i lakše, sve dok jednog dana ne otkrijete da ste pomoću ova četiri sporazuma stekli kontrolu nad svojim životom. I iznenadićete se kada vidite koliko se vaš život promenio.
(Glas Javnostiinspiracija. rs)