Za budalu ima mnogo sinonima u bogatom srpskom jeziku: glupak, glupan, neznalica, naivčina, slaboumnik, nerazumnik, budalaš, bena, bukvan, glupčina...toliko reči za jedno delikatno i rasterećeno stanje svesti.
Međutim, baš zbog često se može čuti da budale žive srećnije i neopterećeno problemima o kojima oni koji nisu budale - brinu. Problemi budala nisu misaone prirode, i baš zato važi mišljenje da je budalama život neuporedivo lakši. Mnoge istorijske ličnosti su se bavile pojmom budale pa je tako i Napoleon primetio da budala ima veliku prednost pred pametnim čovekom: uvek je zadovoljan samim sobom.
Nemačka poslovica kaže da se budale razlikuju i po veličini gluposti pa se male budale upravljaju prema velikim budalama.
Ovo je priča o budalama:
"Živela jednom jedna budala. I kao sve budale, on pojma nije imao da je budala. I zato je živeo srećno, život mu nije bio loš. Ništa ga nije mučilo, nije ga ništa brinulo, samo je živeo....
Na drugoj strani grada, živeo je jedan pametan čovek. I kao svim pametnim ljudima, ceo njegov život je prolazio u traženju smisla, u sklapanju mozaika... I zato je živeo u strahu, u brizi....
A onda su se jednom sreli.
- Život je prelep - viknu budala.
- Ne bih rekao - odgovori mu pametni.
- Zašto? - upita budala.
I tu pametni poče nadugo i naširoko da mu objašnjava prirodne zakone dijalektike, filozofiju... ukratko, sve ono što budala svojim umom ne bi mogao da razume.
Budala ga je ipak pažljivo slušao sve dok ovaj nije završio a onda je slegao ramenima i rekao:
- Koja si ti budala čoveče!
(Glas javnosti)