Hadži veruje da će se razboleti ako se okupa i zbog tog uverenja on se nije kupao više od šest decenija.
Ono što većini sveta deluje nezamislivo, njemu je svakodnevica – živi u iranskoj pustinji i hrani se mesom uginulih životinja. Zato kažu neki da bi bio zvezda emisije o preživljavanju sa čuvenim Berom Grilsom.
S druge strane, on gleda da iole brine o zdravlju, pa pije dosta vode – čak oko pet litara dnevno. Doduše, iz zarđale konzerve.
Voli i da puši, s tim što, kad mu nestane cigareta koje mu neko udeli, iz lule udiše suvu kravlju balegu.
Hadži nema dom, već luta u blizini izolovanog sela Dezga u južnoj iranskoj provinciji Fars i živi u rupama napravljenim u pustinji izvan sela. Iako su mu seljani sagradili kolibu, on je odlučio da tu ne živi, samo se povremeno po potrebi sakrije u nju.
Meštani veruju da je slomljeno srce razlog što je Amu Hadži izabrao takav način života. On je navodno doživeo ljubavni brodolom u mladosti, te od tuge završio kako je završio.
Na tom svom putu, on se gotovo stopio sa svojim okruženjem, pa mu je koža iste boje kao i zemlja oko njega. Lokalci čak kažu da ga ponekad pomešaju sa većim kamenom ili stenom kad leži miran.
I tako, bez brige o udobnosti, mirišljavom tušu, raznovrsnoj hrani, Hadži živi svojim nomadskim životom, koji mu je, izgleda, drag.
(Glas javnosti)