Ova kula, sagrađena na steni na ušću Bosforskog moreuza u Mramorno more.
Kulu je vizantijski car Manojlo I u 12. veku. Razlog za izgradnju kule bilo je iskorišćavanje čvrstog temelja za lanac koji bi po potrebi zatvarao plovidbu Bosforom. Oko 1545. godine, Turci su ceo zamak rekonstruisali u kamenu tvrđavu i postavili topove. Godine 1721. drvena kula je izgorela, a nova, 18 m visoka kula ponovo podignuta 1763. godine.
Devojačka kula ili kako je Turci zovu – Kiz kulesi, je sama po sebi prelepa ali ono po čemu je još posebna, osim po lepoti, su i neobične priče.
View this post on Instagram
Sve legende su o tragičnoj ljubavi.
U prvoj verziji, tu je ljubav oca prema ćerki iz vremena Vizantije, kao i jedna mnogo starija, iz vremena grčkih bogova, ljubav jedne monahinje i momka po imenu Leander. Prva priča ide ovako…U vreme Istočnog rimskog carstva, jednom vizantijskom caru prorekli su da će mu voljena ćerka umreti kad napuni 18 godina, i to od ujeda zmije. U želji da svoju ljubimicu zaštiti od takve sudbine, car je podigao malu tvrđavu sa kulom na ostrvu u vodama Bosfora, verujući da nijedna zmija ne može da prepliva do princeze. IK kako to već biva u strašnim mitovima i bajkama, sam je postao tragični junak ove priče. Na ćerkin rođendan, car je svima zabranio da odu na ostrvo i svojoj mezimici je sam odneo korpu punu najukusnijeg voća. U toj korpi krila se zmija, koja je usmrtila nesrećnu devojku. Zato kulu zovu Devojačka.
Druga priča, sa sličnim tragičnim krajem, govori o tome da je ostrvo pripadalo hramu posvećenom boginji Afroditi i da je u njemu boravila monahinja po imenu Hero. Često je gledala ljude koji su se boginji Afroditi molili tražeći ljubav, a želeći isto, zaljubila se u jednog Leandera. On je svake večeri plivao do kule da bi bio s njom, a jutrom se vraćao do obale. Jedne olujne večeri, ljubomorni sveštenik pogasio je sva svetla u kuli i Leander nije mogao da je nađe, pa se udavio u nemirnoj vodi. Zbog ove priče, ovu kulu često zovu Leanderov toranj.
(Glas Javnosti)