Trebalo je da bude neobično jak i izdržljiv, da može sa lakoćom da podnese vojne teškoće.
Svi oni bili su izloženi genetskim i fiziološkim efektima. Zarobljenici u logorima bili su izloženi nepodnošljivoj vrućini i užasnoj hladnoći, raznim otrovima i psihotropnim lekovima.
Pristalice “tajnog znanja” želele su da “repliciraju prave Arijevce” iz SS elite, koja je obuhvatala pripadnike takozvanih viteških odreda. Takođe su bili izloženi različitim merama uticaja, uključujući i versko-mistične.
Pored Ahnenerbe, obuka takvog osoblja sprovedena je na Institutu za rasne studije, gdje su primjenjena znanja stečena na Tibetu, kako bi se naučilo kako da stimulišu mozak.
Prema oskudnim podacima u arhivskim spisima, od ovih vojnika koji su prošli specijalnu obuku stvoreni su strogo klasifikovani specijalni SS bataljoni, koji su bili potčinjeni samom Himmleru.
Takvi bataljoni (1941. ih nije bilo više od 20-30, svaki sa po 500-1000 super-vojnika) delovali su na mestima najtežih borbi.
Možda je to razlog zbog čega su njemačke trupe napredovale s manje žrtava i kretale se tako efikasno. Oni su bili specijalni SS bataljoni.
Odgajanje “pravih Arijevaca”, uz pomoć usmerene selekcije, izvršeno je u dečijim domovima Lebensborn. Tamo su odgajana deca posebno odabranih parova i ona pronađena na okupiranim teritorijama, ali uvek u skladu sa arijevskim standardima – samo oko njih 20 hiljada.
Nakon toga, mnogi od njih su se odlikovali dobrim fizičkim ili mentalnim razvojem, ali njihovi očevi su identifikovani samo u tri slučaja.
To su bili oficiri specijalnih bataljona SS-a, što ukazuje na uspešan prenos kvaliteta koje su stekli nasleđivanjem
(Glas javnosti/webtribune.rs)