Njihova konstrukcija zasniva se na krutim metalnim strukturama i centralizovanom softveru koji kontroliše svaku sitnicu. Za održavanje ravnoteže prave milione sitnih korekcija u sekundi, trošeći više energije od čoveka i iscrpljujući bateriju za samo nekoliko sati rada.
Sony je nedavno istakao ključni nedostatak: humanoidni i "životinjski" roboti imaju ograničen broj zglobova i nemaju sposobnost prirodne prilagodljivosti. Njihovi pokreti ne odgovaraju pokretima bića koja imitiraju, što značajno umanjuje njihovu praktičnu vrednost.
Da bi se to promenilo, potrebne su "fleksibilne strukturne mehanike"; fizička tela koja mogu da reaguju na okruženje bez oslanjanja na skupe procesore i beskonačne algoritme.
Rešenje leži u konceptu mehaničke inteligencije (MI). Ideja je da robot dobije fizičku sposobnost adaptacije, poput prirodnih organizama. U prirodi, telesne strukture obavljaju složene zadatke bez ikakvog mozga, šišarka automatski otvara svoje ljuske na suvom, tetive zeca skladište i oslobađaju energiju prilikom trčanja, a ljudska ruka se prilagođava svakom predmetu koji drži.
Primena ovih principa u robotici mogla bi da preokrene čitavu industriju. Robot sa "pametnim telom" imao bi zglobove koji upijaju udarce i prilagođavaju se teretu, kožu koja automatski reguliše trenje i prste koji hvataju objekte uz minimalan utrošak energije. Na taj način, AI bi mogao da se fokusira na planiranje i učenje, dok bi telo rešavalo fizičke izazove u hodu.
Naučnici širom sveta već rade na ovome. Od robota sa nogama nalik gepardovim, do hibridnih zglobova koji kombinuju snagu rigidnih spojeva sa fleksibilnošću bioloških tkiva. Budućnost humanoidnih robota zavisi od spajanja softverske i fizičke inteligencije, jer bez tela koje ume da "misli", ni najpametniji algoritam neće ih izvući iz laboratorije.
Glas javnosti T02S