Glas Javnosti

Životna priča Bernarda Tomića: Velika očekivanja u senci burnog karaktera

Tenis
Autor: Glas javnosti

Tokom svoje karijere Australijanac hrvatskog porekla bio je poznat po svom kontroverznom ponašanju, uključujući probleme sa zakonom, optužbe za nameštanje mečeva, svađe sa zvaničnicima i navijačima.

Rođen u Štutgartu 1992. godine, dete Bosne, od oca Ivice i majke Adise, koji su ratni vihor Jugoslavije napustili nekoliko godina pre njegovog dolaska na svet. Kada je Bernard napunio tri godine, porodica je već bila na Zlatnoj obali u Kvinslendu, u Australiji, predelu sa nekim od najlepših plaža na svetu, gde je surfovanje kao u kontinentalnim krajevima vožnja biciklom.

Paralelno sa školovanjem, u njemu nije tinjala želja za morem, već reketom. Kroz male ekrane promaljali su se prvi idoli, pa je još kao klinac sanjao servis Gorana Ivaniševića, drčnost Lejtona Hjuita, mozak Pita Samprasa, i udarce Rodžera Federera. Idola se nije držao doslovno. Tako je na šampionatu u Vimbldonu 2009. godine, na kome je učestvovao u juniorskoj konkurenciji, kada je Lejton Hjuit kontaktirao Tomićev kamp i pozvao Bernarda da sparinguju, njegov agent preneo Hjuitovom fizioterapeutu Bernardovu poruku: „Ne, ništa od sparinga, Lejton nije dovoljno dobar“.

Sličnu stvar ponovio je sa teniserom Denom Evansom 2012. u Majamiju, da bi ga na sledećem, prvom takmičarskom meču Evans pobedio.


Već kao mlad teniser bio je drugačiji. Kako i ne bi, pošto ga je kada je imao sedam godina, nakon kratke epizode sa trenerom Ginijem, trenirao otac Ivica koji nikada nije igrao tenis. Tek 2012. je tražio od Amerikanca Peta Keša da se pridruži njegovom timu, što je ovaj odbio. Njegovi udarci bili su drugačiji, kao i adaptacija drugih tenisera u odnosu na njega. Različitost je postala automatizam i krenuli su prvi uspesi. U to vreme jedini igrač koji je bio slično nepredvidiv je Rus Dolgopolov, sa kojim je imao neke epske mečeve i nerešen međusobni skor 5-5.

Niti je on svoju igru birao, niti je iko i pokušao da njegov tenis učini konvencionalnijim. Koliko god da je želeo da ubrza igru, preovladavala je želja da gradi poene, da se igra tenisa, ne samo da igra tenis. Nije to bila intuicija – znao je tačno šta radi. Njegov čuveni sakriveni forhend dropšot skoro redovno mu je donosio poene. Vraćao je loptu na način na koji nikada niko pre nije, na taj način testirajući sposobnosti svojih protivnika. Loptica je dolazila iz uglova iz koje je nikada pre nisu vraćali nazad. Jedini igrač danas koji bi mogao sa njim da se uporedi bio bi možda Amerikanac Itan Kvin.

Uspeh i obrisi slave došli su vrlo brzo. Sa 13 godina osvaja prvu titulu na Novom Zelandu, da bi kasnije osvojio još tri turnira, praveći niz od 25 uzastopnih pobeda. To prepoznaju i sponzori pa već 2006. godine kao trinaestogodišnjak potpisuje šestocifreni ugovor sa sponzorskim gigantom IMG.

Kao junior, Tomić je uživao u uspešnoj karijeri u kojoj je osvojio najprestižniji juniorski turnir Oranž Boul u par navrata i dve juniorske Grend slem titule pride, Australijen open 2008. (najmlađi pobednik Otvorenog prvenstva Australije za dečake u Otvorenoj eri) i Ju-Es open godinu dana kasnije.


Kakav uvod u profesionalnu karijeru i kakvo breme očekivanja na plećima nezrelog tinejdžera. Prvi profesionalni meč izgubio je od Fernanda Verdaska. Nakon dodeljene vajld karte na svom prvom Australijan openu 2009, pobedio je u prvom kolu Staračea, nakon što je spasao dve set lopte u tajbrejku četvrtog seta i tako postao najmlađi teniser ikada koji je pobedio u seniorskom meču na Grend slem turniru u Melburnu.

Na sledeći veliki uspeh čekao je dve godine. Na Australijan openu u četvrtom kolu izgubio je od Nadala, da bi na Vimbldonu stigao do četvrtfinala, postavši najmlađi teniser još od Borisa Bekera koji je stigao tako daleko. Izgubio je od najboljeg svih vremena u četiri seta, a nakon poraza od Đokovića, na lestvici se popeo 87 mesta, postavši 71. teniser sveta. Te godine pred njim su padali i Vavrinka, Kevin Anderson, Davidenko, Soderling, Felisijano Lopez.

Očekivanja su bila velika, ali rezultati kao da su pomalo kaskali. Tu na scenu dolazi njegova burna priroda i osobenost. U januaru 2012. godine tri puta je u jednom danu kažnjen od policije na Zlatnoj obali, da bi na kraju pobegao od policije zaključavši se u svojoj kući. Par meseci nakon toga Tomić se na sudu izjasnio krivim što nije zaustavio svoj narandžasti BMW M3 pred saobraćajnom policijom. Samo te godine proglašen je krivim za četiri ozbiljna saobraćajna prekršaja.

Na mastersu u Majamiju Tomić je sudiji tražio da njegov otac bude izbačen sa tribina. „On je dosadan. Znam da mi je otac, ali me nervira. Želim da ode, ali kako je to moguće?“.

Godine 2013, ni otac nije pomogao da se malo ugasi vatra njegovog temperamenta, iako je sezona počela sjajno. Tomić stariji osuđen je na osam meseci zatvora i zabranjeno mu je učešće na ATP svetskoj turneji na 12 meseci zbog udaranja glavom i lomljenja nosa Bernardovom partneru Tomasu Drueu. Biće da krv nije voda.

Uprkos skandalima, sezona je počela sjajno na Hopman kupu, na kojem je pobedio prvog igrača sveta Đokovića, Tomija Hasa i Andreasa Sepija, a osvojio je i prvu ATP titulu u Sidneju.


Nakon toga kreće prvi veliki pad zbog ozbiljnih povreda, ali ubrzo i druga ATP titula.

Dva puta je operisao kuk, da bi se vratio na turniru u Majamiju gde je neslavno oborio još jedan rekord. Prvi set u kojem je izgubio od Jarka Nieminena trajao je najkraće u istoriji Open ere – 28 minuta. Sezonu je spasila titula u Burgosu.

Nastavio je i sa ispadima naravno. Tokom konferencije za novinare u trećem kolu Vimbldona 2015, nakon poraza od prvog nosioca Novaka Đokovića napao je tenisku vrhušku Australije, Krega Tajlija, Pata Raftera i Stiva Hilija. Tomić je bio ljut zbog, kako je naveo, nedostatka podrške, poštovanja i finansiranja kako za njega, tako i za njegovu sestru Saru. Australija je uzvratila momentalnim eliminisanjem Tomića iz tima za meč sa Kazahstanom.

Tu godinu nisu obeležile samo burne pres konferencije i lične turbulencije (uhapšen u Majamiju i optužen za opiranje hapšenju i za nezakonit ulazak na posed, da bi na meču prvog kola Mastersa u Madridu 2016, Tomić ležerno okrenuo svoj reket naopačke dok je spasavao meč loptu, što je pokrenulo lavinu optužbi da lažira mečeve – Sidnej 2016. i US open 2012.), već i dobri nastupi na Delreju i Akapulku, i treća ATP titula u Bogoti nakon pobede nad Manarinom u finalu. Istu sezonu završio je na rekordnoj 18. poziciji, da bi i naredna godina donela prva ATP 500 i masters 1000 finala.

„Đavo mu nije dao mira“ pa je verbalno napao gledaoca u Kirjos maniru na US Openu nakon poraza od Bosanca Džumhura. Zanimljivo je da je i sa Nikom uspeo da se posvađa povodom mačo „ko je bolji“ diskusije preko društvenih mreža.

U intervjuu za Kanal 7, Tomić je izjavio da „nikada nije voleo tenis i da je karijeru izgradio sa 50% truda“, da bi nakon poraza od Sonega 2018. u Melburu napravio sličnu paralelu „brojim samo lovu, svoje milione“. Koliko je miliona ostavio na stolu ovakvim stavom bolje da ne broji.


Njegov strmoglav pad započeo je 2017. godine kaznom od strane Vimbldona od 15.000 funti zbog neumesnih komentara da mu je „turnir dosadan“ i da je „lažirao povredu“. Sezonu je zavšio na 140. poziciji, da bi i naredne godine taj trend bio nastavljen. Sa druge strane, umoran od tenisa, uplovio je u rijaliti vode kroz šou „Slavna sam ličnost, vodite me odavde“, gde je proveo samo tri dana. Pao je na 243. mesto, da bi katastrofalnu sezonu ipak ublažio finalnom kotom 191. Usledila je još jedna sezona za zaborav, pa kovid, i očajne partije na turniru gde je uvek najviše očekivao, u rodnoj Australiji. Tek 2023. godine uspeva da se vrati u top 300.

Nade Australijanaca za njegovu „Labudovu pesmu“ nestale su prošle godine kada je na čelendžeru u Santu Domingu izbačen sa tribina u finalu između Andresa Andradea i Damira Džumhura, nakon što je verbalno napao Andradea koji ga je pobedio u četvrtfinalu. Sa još jednog čelendžera u Australiji se povukao na bizaran način, nakon što je ušao u raspravu sa svojom devojkom, influenserkom Kili Hanom.

Tačku na izneverena očekivanja i karijeru koja je mogla da piše stranice modernog tenisa simbolično je stavila policijska istraga zbog sumnje na nameštanje mečeva krajem 2021. i početkom 2022, iako su ta i istraga Međunarodne agencije za integritet tenisa odbačene zbog nedostatka dokaza. Bernard će ostati upamćen kao velika nada, ali i veliko razočarenje, osim ukoliko nas ne iznenadi nekom volšebnom „Ivanišević“ pričom. Ostaće i činjenica da Bernarda niko nije želeo za protivnika, jer prosto nije znao šta ga očekuje, teniski pakao ili predaja jer mu se prosto nije igralo.



Glas Javnosti/ N01S

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR