Amerikanci su preko Entonija Edvardsa ubacili prve poene, ali je uzvraćena trojka Andreasa Obsta naslutila namere, stav i držanje Nemaca pre kog su mnogi požurili da ih otpišu, kao u slučaju naših "orlova" i Kanade. Od tog trenutka su bili u manjem ili većem vođstvu, a koliko je jedina neporažena selekcija na turniru u Japanu, Indoneziji i Filipinima bila rešena da pokaže da se nikoga ne plaši govori frapantan podatak da je izvikani rival izjednačio tek pred kraj prve četvrtine (29:29).
Druga je bila rezultatski šarolika, jer su se poenteri sa obe strane takmičili ko će više, brže i atraktivnije da ubaci loptu u mrežu. Timovi su ili bili egal ili je jedan imao sitnu prednost, da bi na kraju tas prevagnuo na američki deo "vage" u tih 10 minuta. Treća deonica je opet preokrenula tok meča, ovog puta u korist neiskompleksiranih, dobro složenih, vro motivisanih i razgoropađenih Evropljana.
Dudo su održavali pristojnu razliku, da bi u zadnju četvrtinu ušli s dvocifrenom distancom (94:84). Nisu dali na sebe ni posle toga, mada su im se protivnik prišunjao na tri minuta i 20 sekundi pre kraja (106:103). To ih nije uplašilo, naprotiv brzo su se pribrali i krenuli da "pletu" kao od početka turnira. Sa dve trojke su odbili očajničke napade "već viđenog" šampiona i nastavili da koračaju prema pobedi. I zadovoljenju pravde.