Tri meseca posle istorijskih izbora u Crnoj Gori meštani Ubla kažu da se nešto ipak promenilo - niko im više ne preti proterivanjem u Srbiju. Novim premijerom nisu najzadovoljniji, ali ipak mu daju šansu.
Ni sami više u Kučima ne znaju koliko su puta u poslednjih godinu dana pešice iz svog junačkog gnezda išli u Podgoricu da Mila Đukanovića i njegove opomenu da ne može tako kako su radili. Da ne daju svetinje. Najmanje osam puta pešice i pet puta kolima, računaju u Kučima. U poslednja tri meseca, od izbora naovamo, samo jednom - na sahranu blaženopočivšem mitropolitu Amfilohiju.
Tri meseca posle izbora, juče u mestu Ubli, u centru kučkih brda, usred sela trobojka i uz trobojku - tri prsta. Neki momci pošli na svadbu, veseli, mašu zastavama kroz prozor kola, pokazuju tri prsta kad su videli kola sa tablicama iz Srbije.
- Kad me pitaš je li se šta promenilo za poslednja tri meseca, reći ću ti ovako - ovde je do 30. avgusta bila katastrofa. Pa, meni su neki pretili da ću se posle 30. avgusta prikolicom seliti u Srbiju! Ako neke promene od tada do danas ima, onda je - nema više takvih pretnji. A to je velika promena - kaže u kafani u centru sela meštanin Radenko Mijović.
Istina, u centru sela i dalje jedni, koji naginju novim vlastima, dojučerašnjoj opoziciji, sede u jednoj kafani, oni orijentisani ka DPS i Đukanoviću u drugoj, i tu se ništa nije promenilo.
Sveto M. Pavićević, čija je kuća nešto niže od centra sela, dok čeka da na televiziji počne prenos rasprave u Skupštini Crne Gore o novoj vladi, seća se kako su pred izbore sadašnjeg mandatara Zdravka Krivokapića dočekali u selu "kao Njegoša".
- Jeste nešto bolje nego što je bilo, ali da se mnogo promenilo - nije, a nije imalo ni kad. Najiskrenije govorim - mi tada nismo mislili da će biti ovako. Glasali smo za ljude od kojih smo se nadali da će nešto promeniti, i dalje se nadamo. Ja da se pitam, u vladu bih stavio Kneževića, Medojevića, Vučurovića, Andriju Mandića... Ali narod će sad da čeka, da vidi šta će uraditi ova vlada, mi smo naučili da čekamo - kaže Pavićević.
On se u Krivokapića nada, ako ništa drugo, da organizuje popis, da očisti biračke spiskove za nove izbore...
- Trinaest puta smo odavde išli peške i kolima do Podgorice da opomenemo vlasti da ne može tako kao što rade. Neka samo nove vlasti ne pomisle da mi nećemo ponovo u Podgoricu ako bude trebalo. Hoćemo i te kako, samo ako osetimo da treba - kaže Pavićević.
Sad kad bi, kaže, sreo Krivokapića, rekao bi mu otvoreno, u oči "nismo se baš uoči izbora ovako dogovorili".
- Ali u neku ruku, razumem ga. Razumem pod kojim je pritiscima, da od mnogo stvari zavisi, možda iznad svega od pritisaka iz stranih ambasada - veli Pavićević.
Na ulazu u selo juče su bili belom bojom prefarbani zidovi na kojima su letos bile trobojke.
- Mi ofarbamo zid u trobojku, oni ga prefarbaju, i sve tako, po sto puta - kaže on.
U kafani u centru sela, u kojoj sede oni koji preferiraju novu vlast, na zidovima su redom slike - Slobodana Miloševića, Krcuna, Mladića, Karadžića, Vučića i Putina, Giške, patrijarha Pavla.
- Narod nije glasao za ovo što se sada dešava, ali neka promena jeste se dogodila. Među nama u selu sve je manje-više kao što je i bilo. Ovima iz DPS kao da još nisu javili da su izgubili izbore. Nadaju se još da se nove vlasti neće složiti, vele, Milo je i dalje predsednik. Mi na ovoj strani još nismo svesni pobede, 30 godina smo uništavani, ugnjetavani, ubijani u glavu, treba se navići na promenu. Ne može promena preko noći, pucneš prstima i bude promena, ne može tako, još mi nismo svesni šta nam se dogodilo - veli meštanin Boris Mijović.
(Glas javnosti)