Glas Javnosti

ČIJI JE TORLAK: NOVARTIS KAO STRATEŠKI PARTNER I ROKFELER KAO VLASNIK!

Društvo
Autor: Glas Javnosti

Internetom je kružila vest da je Novartis postao strateški partner Instituta za virusologiju, vakcine i serume “Torlak”, što bi nezvanično značilo da prodat, a možda i poklonjen.

Da bismo mogli da sagledamo šta ova prodaja čini Srbiji, upoznaćemo vas ukratko sa istorijom Novartis kompanije koja je između ostalog proizvodila DDT, Clioquinol, Malathion, i Ritalin, a dokazani su njeni koreni iz Trećeg rajha.

Srbija prodajom Torlaka Novartisu potpisuje sebi tihu smrt, koja može biti i ubrzana u bilo kom trenutku, kada svetskim silnicima to bude odgovaralo, smatra “Geopolitika”.

Ovu tvrdnju potvrđuje činjenica da je Novartis tražio od Republike Srbije i Ministarstva Zdravlja Srbije izuzeće od tužbi, ako njihove vakcine proizvedu štetu građanima Srbije. Te garancije Novartis je i dobio.

Takođe, fitofarmaciji “Galenika” je zabranjena proizvodnja penicilina, koji sada moramo da uvozimo.To svakako nije način na koji se unapređuje srpska privreda.

Novartis u Srbiji već radi na novim Genetski modifikovanim vakcinama, DNK vakcinama treće generacije. Za genetski modifikovane proizvode se zna da konačno dejstvo ne može da se utvrdi u kratkom periodu. Izgleda da Srbije u trećoj generaciji neće biti.

O namerama da se vakcinama smanji broj stanovnika planete, već je govorio Bil Gejts, sa svojom čuvenom formulom CO2 = P x S x E x C kako će se emisija CO2 gasova smanjiti ako se smanji broj ljudi (P), što je moguće uz pomoć vakcina!

Pa da vidimo ko to nama daje vakcine i ko primorava vlade da ih kupe.

Novartis, porodično stablo i koreni: Treći rajh

Novartis, kompanija sa sedištem u Bazelu (Švajcarska), sa filijalama u oko 140 zemalja je u poslu razvijanja i proizvodnje lekova, vakcina, herbicida i insekticida kao i veterinarskih lekova, i svoje korene vuče odavno.

Labaratorije Ciba-Geigy i Sandoz su prvobitno bile nemački entiteti i integralni stubovi Rotšildovog i Rokfelerovog sindikata, “Syndicate of Dyestuff-Industry Corporations” (nemački prevod “Interessen Gemeinschaft Farben” poznatijeg kao “I.G. Farben”. Odavno je utvrđeno da je uspon Hitlera na vlasti uspostavljen uz korporativni kapital kompanije I.G. Farben, označavajući ga kao glavnog finansijera Trećeg rajha. Kontrolom računa kompanije Sandoz, utvrđeno je da je senator Preskot Buš, deda Džordža Buša juniora bio finansijer arhitekata nacizma u Drugom svetskom ratu. I.G. Farben je bila vodeća farmaceutska kompanija finansirana od bankarske porodice Rokfeler, američki monopol je imao prevlast u hemijskim i farmaceutskim industrijama na svetu 20-tih godina prošlog veka. Ciba, Geigy i Sandoz su predstavljale celokupnu hemijsku industriju Švajcarske, a 1918. su te tri kompanije formirale kartel ”Interessengemeinschaft Bazel” (“Bazel Sindicate”), ili BaselIG , u cilju da se takmiče sa nemačkim hemijskim titanom, kompanijom I.G. Farben.

Između 1929-32, se oni pridružuju kompaniji I.G. Farben (kao i nekim francuskim i britanskim hemijskim firmama) kako bi formilari Quadrapartite Cartel (QC) . Da li se pitate zašto je na kraju Drugog svetskog rata zgrada I.G. Farbena u Frankfurtu bila zaštićena od savezničkokog bomabardovanja. Zato što je I.G. Farben bila vrsta „farmaceutskog kraka“ Hitlerovog Trećeg rajha, a familija Rokfeler je imala financijski interes za održavanje i kontrolu ovog carstva. Istraživanja su pokazala da je Hitler, takođe, mnogo ulagao u Merck i ostale farmaceutske kompanije. I.G. Farben je u to vreme smatran previše korumpiran da bi mogao da nastavi sa radom posle Drugog svetskog rata, tako da je bio podeljen na delove u druge komanije. Na primer, jedan deo je prerastao u Bayer (najpoznatiji po Aspirinu).

Između 1970. i 1996. ostatak kompanije Quadrapartite Cartel konsolidovao se kao Ciba-Geigi AG, a zatim kasnije u kompaniju Sandoz, jednu od najvećih farmaceutskih kompanija u svetu trenutno, iz koje je nastao Novartis.

I.G. Farben

I.G. Farben je bio najveći konglomerat i neslavni proizvođač otrova Ciklon-B (cijanid gas koji se koristio u nacističkim logorima smrti).

Osnovan je 1925, kada se šest velikih hemijskih kompanija u Nemačkoj, Badische-Anilin, Bayer, Agfa, Hoechst, Weiler-ter-Meer, i Greisheim-Electron spojilo u jedan veliki kartel. Ideja i deo finansiranja je došlo od Rotšildove bankarske porodice, koju je zastupao nemački bankar Max Warburg iz M. M. Warburg Company, Hamburg. Njegov brat Paul je bio poznat kao inspiracija za ”Daddy Warbucks“, koji je pomogao da se stvori Banka federalnih rezervi u Sjedinjenim državama. Paul Warburg je kasnije bio na čelu nemačkih tajnih službi za vreme Prvog svetskog rata, i bio je lični finansijer za savetovanje Kajzera, tako je kapital I.G. Farben počeo da finansira Hitlerov Treći rajh.

Pod nazivom “država u državi”, I.G. Farben je bio dominantan snabdevač ratnog materijala za Vehrmact (nemačka vojska), a takođe imao uticaj i u nemačkoj inteligenciji. Strašni Gestapo (nacistička policija), proizašao je iz svetske obaveštajne mreže I.G. Farbena od 1925. Herman Schmitz je nasledio Carl Boscha kao šef I.G. Farbena, I on je bio savetnik kancelara Breuninga, a kasnije je postao Hitlerov savetnik.

Sandoz

Sandoz je najpoznatiji po stvaranju LSD-a. Kasnije reklamiranom kao psihijatrijskom leku pod nazivom “Delysid”, koji je neslavno isprobavao dr Jozef Mengele na zatvorenicima u koncentracionim logorima.

Dokumenti objavljeni u Kongresu od istražitelja 1977, takođe pokazuju da je posle Drugog svetskog rata Jozef Mengele sarađivao sa CIA u operaciji ”Operation Paper Clip”, te da su određeni nacistički naučnici dobili nove identitete i zapošljeni u raznim službama kao što su CIA i druge vladine organizacije i projekti.

Sandoz je kasnije postao glavni dobavljač LSD za CIA, za upotrebu u svojim tajnim “MK Ultra” u projektima kontrole uma ”Monarh”.

Prema ICE izveštaju, svi karteli ovih firmi imaju široke kontakte sa nacistima. Posebno Geigi ”koji naročito održava dobre odnose sa Claus Ungewitter, Komesarom rajha za hemikalije …” ICE  izveštaj, koji se takođe odnosi na Geigi, govori o tome da su koristili zarobljenike za prinudne radove u svojim pogonima u Nemačkoj, između 1943. i 1945.

Izvor: Geopolitika

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR