ponedeljak 5. januar 2009.
RSS
• Putovanja •
Početna > Putovanja > Planina zaboravljenog boga Tara

KUDA NA IZLET TARA - GORSKA LEPOTICA ZAPADNE SRBIJE

Planina zaboravljenog boga Tara

Skup uzvišenja, visoravni, kanjona, dolina i gustih šuma, omeđen rekama Drinom, Đetinjom i Rzavom,nekada je bilo svetilište ilirskog nebeskog moćnika koje je odvajkada je privlačilo ljude zbog svoje lepote

Moćni bog Tar odavno ne gospodari nebom i zemljom, a nema više ni njegovih vernika iz ilirskog plemena Autarijata. Negde u davnoj istoriji tumaraju i pripadnici naroda koji su živeli pre njih, iz vinčanske i starčevačke kulture, a nema više ni potonjih Rimljana, Vizantijaca i Anta. Ali, tu je još uvek planina Tara, moćna kao i bog po kome je dobila ime. Od davnina su ljudi upućeni na ovu gorsku lepoticu zbog lova, ribolova, plodnih oranica, izdašnih pašnjaka, lekovitog bilja i korišćenja šumskog blaga, ali i zbog prelepog krajolika, pogodne klime i blizine brojnih vodotokova.
Planina Tara se nalazi u zapadnoj Srbiji, a omeđena je rekama Drinom, Đetinjom i Rzavom. Skup je planinskih uzvišenja, kanjona, dolina, prostranih proplanaka, listopadnih i četinarskih šuma, a njenom površinom od 183 kvadratna kilometra dominira vrh Kozji rid, dosežući 1.591 metar nadmorske visine. Osamdeset odsto njenog područja čine šumski i biljni ekosistemi, među kojima su posebno važni Pančićeva omorika, mečja leska, tisa, božikovina, jermičak, derventski različak i božur. Tara je stanište 135 vrsti ptica i 53 vrsti sisara, a najatraktivniji su orlovi, sokolovi, veliki tetrebi, divokoze i mrki medvedi.
Turistički potencijali
Ova podrinjska planina ima izuzetne potencijale za razvoj turizma, pogotovo u njenom podnožju, u okolini Bajine Bašte i jezera Perućac, kao i kraj donjeg toka Drine, jer je magistralnim putevima povezana sa većim urbanim centrima. Tara je podeljena na tri turističko-planinarska područja: Kaluđerske bare, Mitrovac i Predeov krst, a u svakom od njih ima više lokaliteta u kojima se nalaze smeštajni kapaciteti. Najkraći put od Beograda do Bajine Bašte je preko Valjeva i Rogačice, a ukupno ima oko 160 kilometara. Bolje je preko Valjeva i Užica, a u tom slučaju treba preći 225 kilometara. Od Bajine Bašte do Kaluđerskih bara ima 16 kilometara, a odatle do Mitrovca još 18. Do Mitrovca međutim, mnogo je bliže ako se od Bajine Bašte ide preko Perućca, jer je razdaljina samo 27 kilometara.
Kaluđerske bare i Mitrovac su u delu koji se naziva ravna Tara i koji obuhvata blago ustalasane krečnjačke visoravni, sve do Zborišta, četvrtog vrha po visini, koji je na 1.544 metara nadmorske visine.

SKIJANJE NA TARI
U toku zimske sezone na Tari se može da skija i sanka, jer ima nekoliko uređenih staza. Na Kaluđerskim barama, u blizini hotela „Beli bor“ i restorana „Kurta“, nalaze se staza za decu i početnike, kao i staza za odrasle rekreativce, a opslužuju ih dva ski-lifta, dužine 150 i 450 metara. Uređenih staza ima i na Mitrovcu, ali su i one namenjene deci i početnicima, tako da ova planina nije u sferi intereseovanja zahtevnijih smučara.
PANČIĆEVA OMORIKA
Tara je nadaleko poznata i po veoma retkoj vrsti četinarskog drveća, koje „nije ni jela, ni bor, ni smrča“, kako ga je narod opisivao. Ova definicija je zaintrigirala našeg poznatog naučnika Josifa Pančića, pa je počeo da traga za „tajanstvenim“ četinarom. Kada je 1865. godine dobio dve grane nepoznatog drveta, uverio se u njegovu različitost, ali je tek deset godina kasnije uspeo da ga pronađe iznad sela Zaovine i nazove ga svojim imenom - Pančićeva omorika. Ovaj četinar predstavlja relikt iz doba tercijera, lokalni endemit i živi fosil, pa je zbog svoje retkosti zaštićen zakonom.

Kaluđerske bare su u istočnom delu Tare, na 1.059 metara nadmorske visine, a po mnogima su i najlepše područje planine. Tu je i najviše hotela, vila za iznajmljivanje i smeštaja u privatnim kućama, a posetioci mogu da koriste brojne sportsko-rekreativne objekte i terene, kao i uređene staze za šetnju, vožnju bicikla i jahanje. Pažnju posetilaca privlače obližnje etno-selo sa starim planinskim brvnarama i tri kilometra udaljeno izletište „Hajdučka česma“, a mnogi odlaze na piknik i do jezerca i brane „Jarevac“, koji su udaljeni šest kilometara. Na području Kaluđerskih bara su Račanska Šljivovica i Sokolina, dve turističke lokacije koje imaju velike potencijale i idealne uslove za razvoj.
I Mitrovac je blago zatalasana visoravan na 1.080 metara nadmorske visine, a nalazi se u centralnom delu Tare. Okružuju ga stoletne šume, u kojima dominiraju smrča, jela i bukva. Na samom Mitrovcu su objekti Centra dečjih letovališta i oporavilišta iz Beograda, pa taj kraj preko cele godine bruji od žagora predškolaraca i osnovaca iz našeg glavnog grada. Odrasli mogu da nađu smeštaj u obližnjim vikendicama i vilama, ili u nešto malo udaljenijem naselju Krnja jela. Posebna atrakcija je otići do Kozjih ili Banjskih stena, desetak kilometra od Mitrovca, jer se odatle pruža neverovatan pogled na kanjon Drine i jezero Perućac. Osam kilometara od Mitrovca je i veštačko jezero Zaovine, kraj istoimenog sela, takođe jedno od velelepnih područja Tare. A tu je i najromantičnije mesto na Tari, jezerce Spajići, stotinak metara pre brane „Lazići“, sa uređenim izletištem i malim letnjikovcem, tako da je nezaboravan kutak za odmor u prirodi.
Predeov krst
Predeov krst je u zapadnom delu Tare, na 1.070 metara nadmorske visine, a posećuju ga samo pravi ljubitelji prirode, jer se do njega dolazi preko Bajine Bašte i Perućca, kroz uski kanjon rečice Dervente, preko lokaliteta koji se zove Rastište, s tim što treba preći 33 kilometra. Sa svih strana je okružen krivinom jezera Perućac, a jednim delom čini i granicu sa Republikom Srpskom. Na ovom prostoru nalazi se netaknuta priroda, što je omogućilo da se sačuva autohtoni biljni i životinjski svet, pa i poslednje carstvo medveda u našoj zemlji. Osim Kozjeg rida, tu su još dva najviša vrha Tare - Pivnice na 1.575 i Mrka kosa na 1.545 metara nadmorske visine. Sa Predeovog krsta postoji makadamski put koji ide grebenom Tare do Zaovinskog jezera i Mitrovca, pa ga svakako treba preći ako vremenski uslovi dozvoljavaju. Nagrada za malo teži put od dvadesetak kilometara je neverovatan doživljaj i lično saznanje zašto je ovaj predeo najočuvaniji i najlepši u Srbiji, pa i u Evropi.