NEDELJNO ĆASKANJE SEAD MEMIĆ VAJTA, PEVAČ I KOMPOZITOR, O PRVOJ GITARI, NASTUPIMA, ŽIVOTU, MUZICI I ŽENAMA...
„Greška“ je što nisam pevao političarima
Pevao je u pratnji najboljih muzičara bivše Jugoslavije. Pobeđivao na muzičkim festivalima
U dosadašnjoj karijeri je Sead Memić Vajta je prodao oko četiri miliona albuma! Od 1994. godine pevač živi na relaciji Hamburg - Travnik - Sarajevo. Prvi bend u kome je Vajta pevao bio je travnički „Veseli akordi“. Živeli su za svirke od subote do subote. Pevao je u pratnji najboljih muzičara bivše Jugoslavije. Pobeđivao na muzičkim festivalima. Pune sale obožavaoca dočekivale su ga u halama „Tivoli“ u LJubljani, Centar „Sava“ i Dom sindikata u Beogradu, u Zagrebu, Skoplju, na turnejama po Evropi, Kanadi, Americi i Australiji. Vajta je glumio u filmu „Nečista krv“, rađenom po istoimenoj pripoveci Bore Stankovića, u režija - Stojana Stojčića.
Ko je „kum“ nadimka Vajta?
- Dečaci iz moga komšiluka. Jedno jutro osvanuo je na vratima naše kuće plakat - najava filma „Raoul NJalsh“ - Doživljaji kapetana Vajta“, koga je glumio Gari Kuper, tada jedan od najpopularnijih glumaca sveta. A pošto sam ja bio najpopularniji u mojoj ulici - dobio sam nadimak Vajta.
Kada ste dobili ili kupili prvu gitaru i da li sećate tog događaja?
- Prvu gitaru mi je kupi tata pedeset i neke... kad mi je bilo sedam-osam godina. Ali, druga gitara je bila moja prva električna gitara i ona je bila iz porodice „Hefner“. Bio sam ponosan na nju jer je na „hefnerici“ svirao sada ser Pol Makarti. Kad već spominjete gitare, ovih dana je ostvarena i jedna od mojih želja iz detinjstva - postao sam vlasnik „Epiphone junior 57 reissue“, koja je dizajnirana 1957. godine, upravo kad sam krenuo u školu. Vrlo je uzbudljivo i posle toliko godina biti vlasnik jedne takve gitare i mislim: Bože - kako bi to bilo da sam je onda imao...
Koja je ciljna grupa vaše muzike?
- Slušaoci koji vole lake note i moju boju glasa. Kao što se pokazalo u svetu - moja generacija voli taj žanr i taj izraz je uspela preneti i na svoju decu. Na moje koncerte dolaze tri generacije.
Da li biste se složili da su vaše pesme originalne, ali i „mešavina“ SFRJ prostora?
- Moji uzori i idoli su bili izvana. No, naravno, da podneblje u kome se živi ima uticaja na umetnički izraz.
Kako vas prihvata publika u dijaspori i gde uskoro nastupate?
- Dijasporu sada sačinjava publika koja me je slušala kod kuće. Bio sam u Australiji, Americi, Kanadi, obišao čitavu Evropu i ljudi su me toplo primili sećajući se starih dobrih vremena.
Koji koncert ćete pamtiti kao najneobičniji u životu i zbog čega?
- Koncert u Bosanskoj Gradišci, u Domu kulture, negde osamdesetih godina. To je bio novootvoreni dom kulture, možda jedan od najlepših u bivšoj državi - kako se sada moderno kaže. Velika dvorana je bila rasprodata, nije bilo više slobodnog mesta, pa su prodali istovremeno i malu dvoranu. Bina je delila veliku salu od male. Mi smo uklonili pokretni zid između te dve scene i tako sam nastupao na jednoj sceni koja je pokrivala dve sale.
Da li svirate i pevate ukućanima i prijateljima i u kojim prilikama?
- Pevam. Često pravim kućne zabave i održim mini-koncerte koji traju mnogo duže nego oni „oficijelni“ i repertoar je mnogo širi i šareniji. Tu se mogu čuti bluz, folk, šansone, kanconisime, starogradske pesme, romanse...
Kako ste upoznali ženu svog života? Jeste li je osvojili pesmom, duhovitošću ili..?
- Upoznao sam je u krugu prijatelja. Ja sam faca i ona je bila odmah osvojena.
Koliko su vas žene inspirisale u životu i karijeri?
- Prva je bila moja majka, koja je bila veliki borac u životu, karakterna, duhovita i veoma muzikalna žena - od nje sam nasledio talenat.
RADIO LUKSEMBURG
Na pitanje kuda i u kom pravcu ide svetsko-evropska muzika, Sead Memić Vajta kaže:
„Čar je upravo u tome što to niko ne može predvideti. No, očigledno i žalosno je da smo mi van svih svetskih zbivanja. I to u doba kada su sve informacije u ovom ‘globalnom selu’ svima dostupne. Moja generacija je iste noći kada je na Radio Luksemburg pušten neki hit iste noći „skinula“ i sutradan bila spremna da ga izvede na bini - pri čemu niko od raje nije imao magnetofon. A kamoli Internet“.
HUMANITARAC
Seid Memić Vajta je marta 2001. u Kopenhagenu snimio pesme „Na te mislim“ i „Od Sarajeva do Banjaluke“ u saradnji sa kompozitorom Davorom Mucićem, u sklopu njegovog projekta „Mali princ“. Prihod ostvaren od tog projekta je poklonjen „Projektu za pomoć nezbrinutoj deci Balkana“, projektu koji je podržao „Unicef Supply Division Copenhagen“.
Pamti te li neke anegdote sa vaših nastupa?
- Koncert u Nikšiću. Rukometno igralište. Dolazi sredovečni gospodin, elegantan, odelo, kravata, karta u ruci, na ulazu predaje kartu, za njim povorka od njih 15. Redar ga propušta i, naravno, mora propustiti i ovih 15 iza njega jer kaže: Oni su sa mnom!“
Da li vam smetaju današnji trendovi na estradi i koji? Jeste li nekada bili meta tračeva i skandala?
- Smeta mi to što postoji samo jedan trend - i ništa više osim njega i čitav šou biznis se vrti samo oko njega. Ako pogledamo beli svet oko sebe, videćemo koliko muzičkih trendova živi.
Koju osobinu prvo primetite kod sagovornika?
- Otvorenost.
Jeste li pevali političarima „na uvce“?
- Nisam nikad, a možda mi je i to bila greška...
Postoji li osoba na estradi s kojom ne govorite i zašto?
- Nikad ni sa kim nisam dolazio u sukobe - razgovaram sa svima.
Umete li da se kajete i da li praštate?
- Umem i često opraštam.
Kakvi su vašu utisci sa Evrovizije 1991. u Dablinu, gde ste pevali čuvenu „Lejlu“? Kako je ta pesma nastala?
- To su uvijek lepa sećanja... „Lejla“ je još više bila motivacija za moga prijatelja i kompozitora Ranka Bobana.
Imate li hobi bez kojeg ne možete?
- Mogu bez svega, ali jako volim da vozim bicikl, radim u bašti i slušam muziku.
Jeste li gurman i koje je vaše omiljeno jelo? Da li kuvate?
- Jesam. Kuvam rado. Moja omiljena jela su jednostavna i narodna. Volim svete biljke - pasulj, krompir i kupus.
Mučite li se nekada kada komponujete?
- Pesme nastaju kad čovjek ima inspiraciju - na bilo kome mestu na kugli zemaljskoj. Prije sam komponovao i nisam se mučio - kad je melodija došla - došla je.
Kada ste poslednji put pevali u Bosni i Sarajevu. Ima li poziva? Gde biste voleli da pevate u BiH?
- Sa „Teškom industrijom“ sam imao koncert u maju u „Domu mladih“, u avgust u selu Tisina, a u oktobru nastup u „Zetri“ u sklopu dodele nagrade „Indeksi“.
Koja je vaša neostvarena želja?
- Da svoj život završim bez rata.
Životni moto?
- Život je maskenbal.
