INTERVJU SPISATELJICA JASMINA ANA O SVOJIM ROMANIMA I JOŠ PONEČEMU
U Srbiji se od pisanja ne živi
Počeli su da rade kulturni centri koji organizuju promocije po srpskim gradovima i to je sve divna publika
Najnoviji roman beogradske književnice Jasmine Ane „Poslednja laž“ u izdanju „Derete“ rasprodat je za samo par meseci od objavljivanja. Knjiga u kojoj spisateljica otkrivajući sopstvenu veru u sudbinu, ukazuje na neverovatno destruktivnu moć laži, koje nikada ne zastarevaju već se kao bumerang vraćaju i utiču na dalji tok naših života. - Roman „Poslednja laž“ je znatno složenija priča od mojih prethodnih romana i govori zapravo o tome šta sve život može da izrežira i kakve preokrete da donese. Očekivala sam, i tek očekujem uspeh ovog romana, uverena sam da je priča, kao i u mojim prethodnim romanima, pitka, zanimljiva i da se lako čita, a da je utisak koji ostavlja daleko dublji i istinitiji. Poslednja laž je, bez laži, moj veliki pomak i, što bi glumci rekli, prelazak rampe.
Ova knjiga je dokaz da „život piše romane“. Glavnu junakinju gotovo možemo da prepoznamo...
- Glavna junakinja je operska diva, primadona, slavna i lepa Gala Jovanović. NJena životna filozofija je filozofija otkinutih i bačenih stranica. Obesan i raskalašni život preko noći se menja iz korena: njena životna tajna, dobro skrivena i već prekrivena paučinom, biva otkrivena na skoro neverovatan način. Daleko od Beograda gde Gala spokojno proživljava jesen svog života, u Nansiju, unuka francuskog pisca Rene Giza, Mari Anž, otkriva dnevnik svog dede i opsesivno počinje da traga za dobro skrivenom porodičnom tajnom. Dok Rene umire u svom zamku nadomak Nansija, Mari Anž putuje u Pariz, u Baden Baden tragajući za istinom. Tako upoznaje Relju Savića, beogradskog hirurga koji je sin operske dive. Klupko se odmotava. U isto vreme, žena Relje Savića, Marija Savić u Beogradu doživljava svoje dramatične dane. NJen život, promašen i bezvredan, zgažen u alkoholu, praznini i besmislu, dobija neočekivani obrt. Najbolji prijatelj njenog muža, advokat Dimitrije, koji je duboko prezire, otkriva u sudskim spisima, izvađenim iz arhive, jezivu tajnu koja objašnjava Marijino ponašanje. Kao šesnaestogodišnja devojčica, ona je silovana i izbačena u Zvezdarsku šumu. Dimitrije pokušava da joj se približi i da joj pomogne. Tačno je, život piše romane.
Često gostujete na književnim večerima u unutrašnjosti Srbije. Kako doživljavate tu atmosferu, publiku?
- U Srbiji su počeli lepo da rade Kulturni centri koji organizuju promocije po srpskim gradovima. Nedavno sam imala promociju u Kraljevu i u Aranđelovcu. To je sve topla i divna publika.
Može li se u zemlji Srbiji živeti od pisanja?
- Teško se može živeti od pisanja. Da bih mogla da pišem, bila sam advokat, vlasnik agencije za nekretnine, kolumnista, novinar, autor TV emisije. Danas imam jednu prodavnicu koju bih rado nazvala-po romanu Gorana Petrovića- „Sitničarnica kod srećne ruke“.
Na čemu radite?
- Razmišljam o novom romanu i očekujem srećnu dramatizaciju moje knjige priča koja je izašla u novom, dopunjenom i izmenjenom izdanju u Dereti „Srbi kao ljubavnici“ i čekam da doživim belu šengen listu.

