subota 21. maj 2011.
RSS
• Kultura •
Početna > Kultura > "Priča o Narcisu zlostavljaču" Jasmine Ahmetagić

"Priča o Narcisu zlostavljaču" Jasmine Ahmetagić

BEOGRAD - U kolekciji Skladište "Službenog glasnika", koja je deo biblioteke "Književne nauke,umetnost i kultura", a uređuje je Petar Arbutina, objavio knjigu Jasmine Ahmetagić "Priča o Narcisu zlostavljaču" posvećenu temi zlostavljanja u literaturi.

O knjizi su na promociji, pored autorke, govorili urednik, Arbutina i književni teoretičar i kritičar Ljiljana Šop.

Arbutina je podsetio da je Ahmetagić na sebe skrenula pažnju šire čitalačke publike knjigom "Unutrašnja strana postmodernizma" u kojoj je kritički analizirala opus neprikosnovenog Milorada Pavića.

On smatra da je Ahmetagićeva osoben kritičar,da je knjiga pravi doživljaj, ne smao zato što se malo žena bavi, na nekonvencionalan način, analizama književnih dela već pre svega što ne okreće glavu od dramatičnih, vrućih i osetljiivh pitanja današnjice i istražuje kako se njima bave pojedini pisci u svetu i kod nas.

"Za temu ove studije, istakla je Šop, autorka je uzela fenomen zlostavljanja u književnosti koji je razmatrala u okviru pet celina.

Temu moralnog zlostavljanja ona analizira na primeru junaka Kafkinog Procesa i Pekićevog romana "Kako upokojiti vampira"; ljubavno zlostavljanje traži u Nabokovljevoj "Loliti", "Milevi Ajnštajn" Vide Ognjenović, Pekićevom "Zlatnom runu" i Andrićevoj priči "Zlostavljanje".

Porodično zlostavljanje tretira na osnovu romanima Elfride Jelinek i Bore Stankovića "Pijanistkinja" i "Gazda Mladen," a temu odnosa žrtve i zločinca, odnosno potrebe žrtve za psihološkim prevazilaženjem torture, analizira u dve drame koje se bave logorskim iskustvom "Vojnik i lutka" Đorđa Lebovića i Arijela Dorfmana "Smrt i devojka".

Poslednje i po mišljenju Šopove najintrigantnije poglavlje naslovljeno je „Zlostavljanje književnosti“u kome se Ahmetagić najpre bavi zlostavljanjem književnog junaka (i, posredno, čitaoca) od strane narcističkog autora na primeru Gombrovičeve "Pornografije". Zatim prelazi na problem zlostavljanja književnosti u našoj sredini, i to od strane kritičara i tumača koji književnost podvrgavaju ideološkom i političkom sudu podobnosti redukujući sadržaj dela na meru sopstvene ideološki motivisane poente.

Autorka analizira tri takva slučaja: tumačenje Njegoševog "Gorskog vijenca" kao inspiratora rata u Bosni i genocida u Srebrenici koje je izveo Esad Bajtal, tumačenje "Opsade crkve sv. Spasa" Gorana Petrovića kao paradigme nacionalističke ideologije savremene srpske kulture, koje je izveo Saša Ilić, kao i način na koji Mirko Kovač u svojoj esejističko-memoarskoj knjizi "Pisanje ili nostalgija" izvodi nacionalistički profil Borislava Pekića.

Ključne reči: