Mlada Slavica, Dalmatinka, zaljubljena je u siromašnog ribara Marina koga roditelji ne prihvataju, jer misle da njihova ćerka može mnogo bolje. Zaljubljeni mladi par priključuje se borbi protiv italijanske okupacione vlasti i grade ribarski brod kako bi ga predali partizanima. Okupator ih zarobljava, partizani oslobađaju i oni postaju deo ovog pokreta. Slavica gine u sukobu s neprijateljem, ali brod koji je gradila, nazvan po njoj, postaje prvi brod jugoslovenske ratne mornarice.
Slavica je snimana rekordno kratko – dva meseca, a glumci koji su bili u radnom odnosu (poput Irene Kolesar) nisu dobili nikakve honorare, već samo dnevnice. Film je postigao odličan prijam kod publike, dok su kritike stručnih kritičara bile podjeljene.
Ovaj film je postao prvi dugometražni film nove države i doveo je do toga da ime Slavica bude jedno od najpopularnijih u posleratnim godinama.
Reditelj je bio Vjekoslav Afrić, film je bio prepun početničkih grešaka, od glume, preko režije, do kamere, ali je pored svih mana bio i jedan od najgledanijih i procene su da ga je u bioskopima pogledalo dva miliona ljudi.
Uloga u ovom filmu proslavila je dvadesetjednogodišnju Irenu Kolesar, a glumci su igrali za bonove za hranu, odeću i obuću.
Posle ovog filma, Kolesar je dobila poziv čuvenog reditelja Bojana Stupice da postane članica Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu. Zbog boračkog staža, za koji je dobila i orden, rano je otišla u penziju, zbog čega njen rad nije poznat mlađim generacijama.
Zanimljivo je da na IMDB ima ocenu 6,1.