utorak 22. januar 2008.
RSS
• Feljton •
Početna > Feljton > Hrvatska mora da vrati Baranju i Ilok

Batrić Jovanović: Posledice antisrpske politike - tri decenije kasnije (13)

Hrvatska mora da vrati Baranju i Ilok

Đilas je u ime svoje Komisije „predložio“ da Ilok pripadne Vojvodini, što je Tito, čak, prihvatio. Ipak, Ilok se našao u Hrvatskoj. Jasno je kako. Hebrang i Bakarić su „ubijedili“ Tita i imali su Ilok u džepu

„Rat se još nije bio završio“, piše Nikola Božić, „kad su hiljade i hiljade hrvatskih kolonista usmerene u Baranju, zapadni Srem i severnu Bačku“. General Rukavina je, očevidno, odlično izvršavao zadatak koji su mu dali Tito, Hebrang i Bakarić. Tito je ponizio vojvođanske Srbe, dovodeći im Hrvata za šefa Vojne uprave iako su Srbi do oktobra 1944. činili oko 99 procenata vojvođanskih partizana, iz čijih se redova moglo naći bar deset ljudi sposobnih za šefa te uprave.

Savezno ministarstvo za kolonizaciju je bilo predvidjelo da se 1.000 boračkih porodica iz Hrvatske, 500 iz Dalmacije i 500 sa Banije i Korduna, naseli u Baranju, a Tito je to sa Bakarićem i Hebrangom izmijenio, tako što je umjesto 500 srpskih porodica sa Banije i Korduna u Baranju došlo 500 hrvatskih porodica iz Hrvatskog Zagorja.

„Tada niko (iz reda Srba - B. J.) nije mogao ni pretpostaviti“, piše Božić, „da će zbog zamene srpskih kolonista hrvatskim doći do pripojenja Baranje Hrvatskoj“. „Tako se i Baranja“ - kaže Nikola Božić - „našla zaokružena na novoj karti Velike Hrvatske, koju nijedan hrvatski vladar (od Tomislava, pa do bana Jelačića i Pavelića) nije mogao ni zamisliti“.

Nikola Božić navodi još dva, faktički, Titova kriminalna poteza, koji su znatno doprinjeli nasilnoj izmjeni nacionalne strukture stanovništva Baranje. Prvi: doseljavanje u Baranju brojnih ustaških porodica, kolonizovanih za vrijeme NDH, po Slavoniji, iako je odlukom Savezne Vlade bilo predviđeno da se u Baranju nasele isključivo boračke porodice. Drugi-savezni ministar za agrarnu reformu i kolonizaciju, bio je odredio da se u Baranju nasele i izbjeglice iz mađarskog dijela Baranje, iz 1918. Vrh Hrvatske je, svakako uz Titovu podršku, bez problema ignorisao zahtjev nadležnog ministra, pa se u Baranju naselila još jedna velika hrvatska grupacija.
Istraživač u oblasti istorije, Bogdan Lekić (v. Administrativne granice Jugoslavije posle Drugog svetskog rata, Istorija 20. veka, 1992, 1-2, str. 150) piše da „nije sporno da su
granice federalnih jedinica (republika) na nelegalan način utvrđene u uskom krugu najviših partijskih i državnih rukovodilaca, uz presudan uticaj Josipa Broza Tita, koji, kada se radilo o rešavanju važnih partijskih i državnih pitanja nikada to nije prepuštao drugima, ili mimo svoje kontrole i uticaja...“ (podvukao B. J.).

RATNA ODŠTETA

Prije Titovih pregovora sa zapadnonjemačkim kancelarom Vili Brantom, o ratnoj šteti koju je Hitlerova NJemačka pričinila Jugoslaviji, bila je dobijena izvjesna nadoknada. S obzirom da je Srbija pretrpjela najmanje 90 procenata ukupne štete pričinjene Jugoslaviji od strane Trećeg Rajha, sve je to trebalo da dobije Srbija. Ipak, Tito je dao Hrvatskoj i Sloveniji, svakoj od njih, koliko i Srbiji, iako Hrvati nijesu imali nikakvu štetu, a Slovenci su imali vrlo malu.

Nikola Božić piše da je Milovan Đilas, koji je bio predsjednik Komisije Saveznog parlamenta za razgraničenje između Vojvodine i Hrvatske, izjavio da je Baranja data Hrvatskoj „jer je u njoj bilo najviše Hrvata“, ali, kaže Božić, Đilas „nije rekao kako je do toga došlo“. Procedura je bilaovakva: Titov tadašnji poslušnik, Đilas, po prethodnom dobijanju Titovog mišljenja, predlaže ono što Tito zatim formalno usvaja. Bio je jedan izuzetak. Đilas je u ime svoje Komisije „predložio“ da Ilok pripadne Vojvodini, što je Tito, čak, prihvatio. Ipak, Ilok se našao u Hrvatskoj. Jasno je kako. Hebrang i Bakarić su „ubijedili“ Tita i imali su Ilok u džepu.

Hrvatska mora da vrati Srbiji Baranju i Ilok.

Politika nije objavila moj demanti lažne tvrdnje dr Dragoljuba Petrovića da su Baranja i Ilok dati Hrvatskoj zbog toga što je u njima hrvatsko stanovništvo bilo većinsko.
Pljačka Srbijanske ratne štete i diskriminacija srpskih ratnih zarobljenika iz aprilskog rata.
Prilikom posjete Dimitrova, predsjednika bugarske vlade, Jugoslaviji, 1947, Tito je oprostio ratnu štetu Bugarskoj, koja je, po odluci Konferencije mira u Parizu, morala da nam plati, uglavnom Srbiji, oko 800 miliona današnjih dolara. Dimitrov je protežirao Josipa Broza kod Staljina, pri imenovanju sekretara CK KPJ, 1939. Titov poklon ogromne sume tuđeg (uglavnom srbijanskog) novca Bugarskoj, bio je revanš za nekadašnju uslugu.
Sutra: Hrvatsko-slovenačka dominacija i pljačka Srbije

Komentari

Samo Baranju i Ilok ,a ne celo podunavlje sa Vukovarom i okolnim selima ?

Srbi uvek naivci veći od ostalih komšija pa ih svako prevesla .

Srbi su sami sebi uvek najveći neprijatelji još od vremena kralja i stvaranja Jugoslavije umesto Srbije na prostorima gde su tada u većini živeli Srbi.

Kad će se vratiti Republika Srpska Krajina koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih Nacija ? Više se govori o jednoj Srebrenici i par tisuća muslimana oko 3000 nego o preko 250 000 tisuća protjeranih Srba iz Hrvatske ? Jel to novi svetski poredak i pravda ?

Kad bi Srbima vratili Baranju i Ilok to bi bio bar pokazivanje dobre volje.

Baš sabor rešava to pitanje mislim da će biti jednoglasno osim 3 zastupnika SDSS-a.

A Vukovar ??