nedelja 19. avgust 2007.
RSS
• Tema •
Početna > Tema > AUSTRIJSKI „CRNOGORAC“

SA LOVĆENA - PROTOJEREJ MR VELIBOR DŽOMIĆ

AUSTRIJSKI „CRNOGORAC“

Pošto su u Ustavu SPC, koji su crnogorski raspopi prepisali prilikom svoje registracije u policiji, pobrojane naše eparhije tako su i crnogorski raspopi nabrojali nekakve raspopske eparhije po Crnoj Gori. Pošto je, verovali ili ne, među crnogorskim raspopima najviše Srba - krenuli su u novu akciju. Da bi potvrdili da su oni „crkva svih vera i nacija“, kako ih je okarakterisao dr Radovan Radonjić, javni ateista i član raspopske NVO, odlučili su da u svoje redove ne primaju samo raščinjene Srbe nego i neke Rome, pa i jednog Austrijanca. Našli su neku vagabundu i proglasili ga za „crnogorskog raspopskog egzarha u Beču“.

Austrijanac, doduše, slično zvuči kao Crnogorac. Ni kod njih nije baš sve jednostavno oko istorije i identiteta. Još traju sporenja da li su Austrijanci Nemci ili Austrijanci baš kao što se ta pitanja postavljaju i u Crnog Gori. Još se vode rasprave, i to žučne, da li su Crnogorci Srbi ili Crnogorci. Ima i sličnosti, a ima i razlika kod Austrijanaca i Crnogoraca. Slično je da i jedni i drugi imaju svoje nezavisne države. Doduše, Austrijanci su u velikom zaostatku za Crnogorcima - još nisu izmislili austrijski jezik niti su posegnuli za preimenovanje nemačkog u austrijski kao što je to slučaj u Crnoj Gori sa preimenovanjem srpskog jezika.

Rihard Minihofer, alijas Simeon - raspopski „vladika kotorski sa sedištem u Beču“, rešio je da prevaziđe i premosti razlike između Crne Gore i Austrije, Crnogoraca i Austrijanaca, Kotora i Beča. Minihofer, alijas Simeon kotorski sa sedištem u Beču, rešio je, kako se to već na zapadu radi, da zaradi još jednu platu. Pre podne radi kao službenik bečke policije, a popodne glumi „crnogorskog vladiku“. Saznajem da je na raspopskom konkursu glatko prošao pošto radi u policiji. Raspopska NVO tzv. CPC kao klasična policijska tvorevina prednost u ovakvim slučajevima daje kolegama - dokazanim i proverenim policajcima sa iskustvom. Minihofer je, kada su mu saopštili da je prošao na konkursu za raspopa, pocupnuo i otrčao u jednu bečku robnu kuću trikotaže da kupi materijal za svoju svrzimantiju. Pravoslavni sveštenici su svakoga dana u molitvenom kontaktu sa crkvenim bogoslužbenim knjigama - službenicima, minejima, oktoisima, trebnicima. Sve su to knjige na crkveno-slovenskom ili srpskom jeziku. Nije mi čudo za raspopa Dedeića - on zna srpski i natuca po malo crkveno-slovenski. Lakše mu je da glumi kad zna srpski jezik. Pitam se: kako će izgledati ta predstava sa policajcem Minihoferom prilikom njegovih pseudopopovskih aktivnosti. Treba ga što pre pustiti na crnogorsku državnu televiziju barem jedan sat. Možda on veruje da će mu bečka policija obezbediti službenog prevodioca kao što se radi kad uhvate nekog sitnog kriminalca sa naših prostora da „šanira“ po Beču? Ali, lako je naći prevodioca za srpski jezik u Beču. Ima ih koliko god hoćete. Ko će naći prevodioca za crkveno-slovenski? Takvoga tamo nema. Taj jezik znaju naši sveštenici u Beču, a njima, naravno, ne pada na pamet da rade za policiju i raspopskog policajca, alijas Simeona Kotorskog sa sedištem u Beču.
Inače, ovaj lažipop je odmah otkrio svoje dubinske veze sa rimokatoličkom Biskupijom kotorskom. Nije hteo da otkrije ime svoga „prijatelja“ iz Biskupije, ali je jednom dnevnom listu odmah potvrdio da je Mitropolit Amfilohije „ratni zločinac“! Nije mi poznato da je u istoriji Crne Gore bilo ovakvih i sličnih duhovnih prevaranata i probisveta.

Ključne reči: