SRBIMA U NAUK: Reči jednog od preživelih u Jasenovcu

Prenosimo vam jednu poučnu priču sa društvenih mreža.

Danas mi dođe ovaj dedica u firmu, pita "Dijete, da ne idem u centar, imate li vi ovdje fotokopir da mi kopirate saobraćajnu. Star sam, a imam neko auto. Ne mogu više voziti, pa sam ga prodao". Naravno deda, sad ćemo naći i iskopirati... Deda Rade Radivojac, pokaza mi ovo i kratko....


Izvor: Društvene mreže

"Ja sam ti dijete još jedan od danas preostalih živih tada preživjelih logoraša iz Jasenovca. U proboju sam ranjen u kuk. Molio sam Boga da me uzme još u Jasenovcu. Nije. Kad me ranilo, nije opet. I tu me neko spasio. Izašao sam sa 13 godina i 11kg iz logora. (ako to neko može zamisliti). Nama nisu Švabe na Kozari pobili porodice i preživjele odveli u logor, već ustaše. Hrvati i muslimani. Oni su vas dijete u onim partizanskim filmovima i u školama lagali. Baba mi je umrla, djeca daleko, ostali smo ja i moj pas. I to je sudbina. Ne možeš na onaj svijet kad ti hoćeš, već kad ti Bog odredi. A On ima svoje razloge. Zašto mene nije htio uzeti kad sam Ga molio? Vjerovatno da bi ostao neko da ispriča to sve. Film dokumentarni je snimljen po onome šta sam im ispričao. Kako živeo, kako preživeo...". Tako deda Rade ispriča i još mučenik, vadeći novčanik, pita "Koliko sam ti dijete dužan što si mi iskopirao ovo?"

Dužan si mi deda da nam još u zdravlju poživiš.

SKINI APLIKACIJU