četvrtak 10. jul 2008.
RSS
• Feljton •
Početna > Feljton > Javljanje slave Božje nad heruvimima

LETEĆI TANJIRI - najistrajniji mit proteklog i novog veka (21)

Javljanje slave Božje nad heruvimima

Godine tridesete, mjeseca četvrtoga, petoga dana, kad bijah među robljem na rijeci Hevaru, otvoriše se nebesa, i vidjeh utvare Božje. Petoga dana toga mjeseca, pete godine otkako se zarobi car Joahin, dođe riječ Gospodnja Jezekilju, sinu Vuzijevu, svešteniku, u zemlji Haldejskoj, na rijeci Hevaru, i ondje dođe ruka Gospodnja nada nj. I vidjeh, i gle, silan vjetar dolažaše od sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorijevaše, i oko njega svjetlost, a ispred ognja kao jaka svjetlost. Ispred njega još kao četiri životinje, koje na oči bijahu nalik na čovjeka; i u svake bijahu četiri lica, i četiri krila u svake; i noge im bijahu prave, a u stopalu bijahu im noge kao u teleta; i sijevahu kao uglađena mjed.

I ruke im bijahu čovječije pod krilima nad četiri strane, i lica im i krila bijahu na četiri strane. Sastavljena im bijahu krila jedno s drugim; i ne okretahu se idući, nego svaka iđaše naprema se. I lice bijaše u sve četiri lice čovječije i lice lavovo s desne strane, a s lijeve strane lice volujsko i lice orlovo u sve četiri. I lica im i krila bijahu razdijeljena odozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im tijelo.

I svaka iđaše pravo naprema se; iđahu kuda Duh iđaše, i ne okretahu se idući. I na oči bijahu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oči kao svijeće; taj oganj prolažaše između životinja i svijetljaše, i iz ognja izlažaše munja. I životinje trčahu i vraćahu se kao munja. I kad gledah životinje, gle, točak jedan bijaše na zemlji uza svaku životinju prema četiri lica njihova.

ODAŠILJANJE JEZEKILJA ZA PROROKA

I reče mi: sine čovječji, ustani na noge da govorim s tobom. I uđe u me Duh kad mi progovori, i postavi me na noge, i slušah onoga koji mi govoraše. I reče mi: sine čovječji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevijem, k narodima odmetničkim, koji se odmetnuše od mene; oni i oci njihovi biše mi nevjerni do ovoga dana. K sinovima tvrda obraza i uporna srca šaljem te ja, pa im reci: tako veli Gospod; i poslušali ili ne poslušali, jer su dom odmetnički, neka znaju da je prorok bio među njima...
(Izvod je preuzet iz Svetog pisma ili Biblije u prevodu Đure Daničića i Vuka Karadžića)

Obličjem i napravom bijahu točkovi kao boje hrisolitove, i sva četiri bijahu jednaka, i obličjem i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugom. Kad iđahu, iđahu sva četiri svaki na svoju stranu, i idući ne skretahu. I naplaci im bijahu visoki strahota; i bijahu naplaci puni očiju unaokolo, u sva četiri. I kad iđahu životinje, iđahu i točkovi uz njih; i kad se životinje podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi.

Kuda duh iđaše, onamo iđahu, i podizahu se točkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u točkovima. Kad one iđahu, iđahu i oni; i kad one stajahu, stajahu i oni; i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u točkovima.

I ozdogo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek. I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje, vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viđenje slave Božje na očima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i čuh glas nekoga koji govoraše.

Od sutra novi feljton: Dr Nenad Popović - Otvoreno o ekonomiji Kosova i Metohije